Profesor Carlo Bellieni, neonatolog i bioetičar, nedavno je u vatikanskome dnevniku
'Osservatore Romano' objavio članak pod naslovom „Previše tehnikâ a premalo smisla“
u kojem na novi način govori o vrućim problemima bioetike. Prema njegovu mišljenju
obavijesna sredstva nastoje ponuditi tehničke, utilitarističke i komercijalne odgovore
na probleme bioetike, umjesto da produbljuju i traže odgovore na sve učestalije upite
o smislu, a pojasnio je što je posljedična etika. Govoreći o etici posljedica
u razgovoru za agenciju Zenit, rekao je da oni koji nameću raspravu o bioetici u obavijesnim
sredstvima nipošto ne žele govoriti i prevenciji, nego se sasvim usredotočuju na moguće
„lijekove“ koje industrija neumorno nudi. Primjerice, kad je u pitanju droga postoje
dva tabora: neki ju žele legalizirati a neki zabraniti, ali nitko se ne pita zašto
se osobe drogiraju. Iz toga proizlazi da se problem droge može riješiti ili zatvorom
ili legalizacijom. Problem je ipak puno složeniji, odnosi se na dušu mladih, koji
ne vide smisao života i drogiraju se jer im nitko ne pomaže u razmišljanju. Cenzurirana
je, dakle, rasprava o uzrocima pojava, koji zanimaju svijet laika u kojima nalazimo
brojne saveznike – istaknuo je profesor Bellieni i dodao kako je slično i s eutanazijom.
Mediji jedino govore o očitovanju „posljednje želje“, nitko se ne pita zašto neki
starac ili bolesnik želi umrijeti dok na tisuće drugih žele živjeti. Zašto se to zbiva?
Znanstveno nas istraživanje usmjerava na proučavanje razloga, ali o tome se ne govori
u obavijesnim sredstvima. Ako se u tome smislu sučelimo s problemima, ne samo da ćemo
u znanstvenicima naći saveznike nego ćemo uvelike pomoći ljudima – ustvrdio je profesor
Bellieni. Na upit kako se suprotstaviti nametnutoj cenzuri, rekao je kako joj se
možemo suprotstaviti ako priznamo njezinu stvarnost i neslučajnost. Riječ je o filozofskoj
utilitarističkoj struji koja se osvrće na posljedice, a ne na vrednote koje nadahnjuju
čine. Ta struja izbjegava upite o vrednotama, koje – ona bi željela – ne bi smjele
nikoga više zanimati. Takva filozofija ne zadovoljava, ističem, posebice medicinske
stručnjake, sociologe i biologe, jer ne želi govoriti o uzrocima problema – kazao
je profesor. Na primjedbu kako je njegovo razmišljanje neuobičajeno za obavijesna
sredstva, rekao je kako on poziva na uporabu razuma, koji usredotočuje pozornost na
potencijalno zabrinjavajuće novotarije u svakodnevnom ponašanju i na opravdavanje
da se one prihvate. Ističem da traženje uzroka nije obezvrjeđivanje borbe protiv neželjenih
posljedica te da, na sreću, ima onih koji se neumorno posvećuju toj borbi. Ne može
se dijeliti traganje za uzrocima od borbe protiv posljedica, borci na prvoj crti ne
smiju ostati bez pozadine – kazao je profesor i podsjetio na problem prokreacije.
Godinama se borimo protiv zastranjivanja umjetnih metoda oplodnje; u Italiji smo postigli
znatne uspjehe iako obavijesna sredstva ne posvećuju ni malo pozornosti suzbijanju
sterilnosti. Nitko ne govori o prevenciji sterilnosti, stoga nitko ne zna da se prevencijom
mogu otkloniti njezini brojni uzroci, svi govore samo o liječenju sterilnosti i to
kad je već kasno. Zamislite kako bi ljudi reagirali kad bi se raspravljalo o tome
kako u koorijenu riješiti probleme. Što se toga tiče Crkva je prava učiteljica, obavijesna
bi sredstva morala pisati o načinu djelovanja Crkve da ono postane sastavnicom današnje
kulture – zaključio je profesor Bellieni.