Papa odobrio objavljivanje dekreta o proglašenju svetim blaženoga Luigija Guanelle i novih blaženika

Crkva će uskoro dobiti još jednoga sveca, od onih takozvanih „svetaca ljubavi“, blaženoga Luigija Guanellu. Odlučio je to papa Benedikt XVI., koji je u četvrtak, 1. srpnja, tijekom audijencije u koju je primio pročelnika Zbora za proglašenje svetih, nadbiskupa Angela Amata, potpisao objavljivanje dekreta koji se odnose i na priznavanje čudesa za četvero budućih blaženika, te mučeništva za brojne svećenike, redovnike i redovnice, ubijene većinom tijekom Španjolskoga građanskog rata, te tijekom nacističkoga režima u Njemačkoj.
Don Bosco, don Guanella, don Orione. To je posebno razdoblje ne samo za Crkvu u Italiji; riječ je o prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Gotovo ne postoje mjesta na sjeveru i u srednjoj Italiji koja nisu izravno ili neizravno dotaknuta ljubavlju ovih izvanrednih svećenika. Don Guanella, koji će ubrzo biti proglašen svetim, rodom je iz jednoga mjesta blizu Sondrija, gdje je rođen 1842. godine. Zaređen za svećenika s 24 godine, u Torinu susreće don Boska, te ostane zadivljen valom ljubavi koja društvenu bijedu pretvara u poticaj solidarnosti i otkupljenja. Godine 1881. utemeljuje Sluge milosrđa i Kćeri Svete Marije od Providnosti, koje se iz talijanskoga grada Coma ubrzo šire u druge dijelove Italije, a potom i dalje, u Americi, Aziji i Africi. U siječnju 1915. godine, snažan potres razara mjesto Marsica, u talijanskoj pokrajini Abruzzo. Don Guanella je tamo, zauzet u pružanju pomoći, a uz njega je don Orione. Samo nekoliko mjeseci poslije don Guanella umire u Comu. Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 1964. godine.
Na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće živi i četvero časnih slugu i službenica Božjih, po čijem su zagovoru priznata čuda koja će ih ubrzo dovesti do časti oltara. Riječ je o svećeniku Giustinu Mariji Russolillu, župniku Pianure i utemeljitelju Družbe božanskih zvanja; zatim o redovnicama Mariji Serafini od Presvetoga Srca Isusova, utemeljiteljici Družbe sestara od anđela, Alfonsi Clerici, redovnici s vječnim zavjetima Kongregacije sestara Presvete Krvi iz Monze, te Ceciliji Eusepi, članici Trećega svjetovnog reda Marijinih slugu, koja je preminula 1928. godine sa samo 18 godina.
Biskup Ivan Scheffler, rodom Mađar (1887.), otvara bolnu stranicu članova Crkve za koje dekreti koje je objavio Sveti Otac priznaju mučeništvo. Biskup mjesta Satu Mare u Rumunjskoj, preminuo je 1952. godine u jednome zatvoru u Bukureštu, u vrijeme komunističke diktature. Mučenici Španjolskoga građanskog rata su sljedeći: José Maria Ruiz Cano, Jesús Aníbal Gómez Gómez, Tomás Cordero Cordero i 13 drugova, iz Kongregacije misionara Sinova Bezgrješnoga Srca Blažene Djevice Marije, koji su ubijeni iz mržnje prema vjeri, za vrijeme vjerskih progona 1936. godine, na isti način kao i Carmelo Maria Moyano Linares i devet drugova iz Karmelićanskoga reda. Žrtva je nacizma pak, zajedno s još dvojicom drugova, dijecezanskih svećenika, Johannes Prassek, koji je ubijen u Hamburgu 1943. godine. Vremenski je dalje mučeništvo Francuskinje Margherite Rutan, redovnice Kongregacije sestara Kćeri milosrđa svetoga Vinka Paulskoga, koja je preminula u francuskome gradu Dax, 1794. godine, u jako protucrkvenome ozračju koje je potaknula Francuska revolucija.
Na posljetku, dekreti koje je potpisao papa Benedikt XVI. priznaju herojske kreposti sluge Božjega Basilija Martinellija, svećenika Kongregacije Školâ ljubavi; zatim Argentinke, službenice Božje Marije Antonije od svetoga Josipa; Lituanke, službenice Božje Marije Casimire Kaupas, utemeljiteljice Kongregacije sestara svetoga Kazimira; potom Talijanke, Marije Luise Gertrude Prosperi, poglavarice Samostana Reda svetoga Benedikta u Treviju; Španjolke, Marije Terese, u svijetu Marije Carmen Albrracín, redovnice s vječnim zavjetima Sestara Bezgrješne Marije Misionarki Klaretinki; te Talijanke, Marije Plautille, redovnice Malih sestara Misionarki ljubavi.