Papina kateheza na općoj audijenciji - 30. lipnja 2010. godine

Papa Benedikt XVI. je u svojoj katehezi na današnjoj općoj audijenciji govorio o svetome Josipu Cafassu od čije je smrti prošlo 150 godina. Draga braćo i sestre, upravo smo zaključili Svećeničku godinu. Bilo je to vrijeme milosti koje je donijelo i dalje će donositi dragocjene plodove Crkve i ujedno prilika da se sjetimo u molitvi svih onih koji su odgovorili na taj poseban poziv. Pratili su nas na tome putu, kao uzori i zagovornici, sveti Arški župnik i drugi sveci, prava svjetla u povijesti Crkve. Danas, kao što sam najavio protekle srijede, htio bih podsjetiti na lik drugog sveca, koji zauzima istaknuto mjesto u skupini "socijalnih svetaca" u Torinu 19. stoljeća: riječ je o svetom Josipu Cafassu. Razlog zbog kojeg ga moramo spomenuti jest taj što se upravo prije tjedan dana slavila 150. obljetnica njegove smrti. Sveti je Josip umro u glavnom gradu Pijemonta 23. lipnja 1860., u dobi od 49 godina kazao je Sveti Otac i nastavio.
Osim toga, drago mi je podsjetiti da je papa Pio XI. 1. studenoga 1924., odobrivši čuda za proglašenje svetim svetog Ivana Marije Vianneya i objavivši dekret o odobrenju Cafassove beatifikacije, približio ta dva svećenička lika ovim riječima: "Zahvaljujući posebnoj i dobrohotnoj Božjoj blagohotnosti gledali smo kako su se na obzoru Katoličke crkve pojavile nove zvijezde: Arški župnik i časni sluga Božji Josip Cafasso. Upravo se ta dva lijepa i draga lika moraju danas predstavljati: mali i ponizni, siromašni i jednostavni, ali jednako tako slavni lik Arškog župnika, te drugi lijep, velik, kompleksan, bogati lik svećenika, učitelja i odgojitelja svećenikâ, časnog Josipa Cafassa". Riječ je o okolnostima koje nam pružaju priliku upoznati živu i aktualnu poruku, koju daju životi tih dvaju svetaca. On nije bio župnik poput Arškog župnika, već je bio prije svega odgojitelj župnika i dijecezanskih svećenika, štoviše svetih svećenika, među kojima i svetog Ivana Bosca. Nije, poput ostalih svetih svećenika u Pijemontu u 19. stoljeću, osnivao redovničke ustanove, jer je njegova "ustanova" bila "škola života i svećeničke svetosti" koju je, primjerom i naukom, provodio u "Crkvenom zavodu sv. Franje Asiškog" u Torinu istaknuo je Papa.
Josip Cafasso rođen je 15. siječnja 1811. u Castalnuovo d'Astiju, istome mjestu iz kojeg dolazi i sveti Ivan Bosco. Bio je treće od četvoro djece. Posljednja, sestra Marijana bit će majka blaženog Josipa Allamana, utemeljitelja misionara i misionarki Gospe od utjehe. Rođen je u Pijemonteu 19. stoljeća kojeg karakteriziraju teški socijalni problemi, ali također mnogi sveci koji su se trudili pomoći onima koji su u nevolji. Međusobno ih je povezivala potpuno predanje Kristu i duboka ljubav prema najsiromašnijima: Gospodinova milost umije i zna širiti i umnažati sjeme svetosti! Cafasso je završio više studije i dvije godine filozofije na Zavodu u Chieriju te je 1830. prešao na Teološko sjemenište, gdje je 1833. zaređen za svećenika. Četiri mjeseca kasnije stupio je u mjesto koje će za njega ostati od temeljne važnosti i jedina "etapa" njegova svećeničkog života: Crkveni zavod sv. Franje Asiškog u Torinu nastavio je nadalje Benedikt XVI.
Ali jedan drugi element karakterizira službu našega sveca: pozornost prema posljednjima, osobito prema zatvorenicima, koji su u Torinu u 19. stoljeću živjeli u nehumanim i dehumanizirajućim uvjetima. I u toj osjetljivoj službi, koju je vršio više od dvadeset godina, on je uvijek bio dobar, pun razumijevanja i suosjećajan pastir: tu su njegovu osobinu opazili zatvorenici, koje je osvajala ta njegova iskrena ljubav, čiji je izvor bio sâm Bog. Jednostavna Cafassova prisutnost činila je dobro: širio je vedrinu, doticao srca otvrdnula od tegoba života i prije svega prosvjetljivao i potresao ravnodušne savjesti. U prvim godinama svoje službe među zatvorenicima, često je pribjegavao velikim propovijedima koje je znala slušati gotovo čitava zatvorska populacija. Kako je vrijeme prolazilo, dao je povlašteno mjesto pojedinačnoj katehezi, koju su činili osobni razgovori i susreti: iskazujući puno poštivanje prema okolnostima svakog pojedinca, obrađivao je velike teme kršćanskog života, govoreći o pouzdanju u Boga, o prianjanju uz njegovu volju, o koristi molitve i sakramenata, čije je odredište ispovjedaonica, susret s Bogom koji je za nas postao beskrajno milosrđe. Osuđenima na smrt iskazivao je posebnu ljudsku i duhovnu brigu. On je otpratio na stratište, nakon što ih je ispovijedao i podijelio im euharistiju, 57 osuđenika na smrt. Pratio ih je s dubokom ljubavlju sve do posljednjeg daha njihova zemaljskog života kazao je Papa.
Umro je 23. lipnja 1860., nakon života potpuno prinesena Gospodinu i utrošena za bližnjega. Moj časni prethodnik sluga Božji papa Pio XII. 9. travnja 1948. proglasio ga je zaštitnikom talijanskih zatvora i, enciklikom Menti nostrae od 23. rujna 1950., predložio ga je kao uzor svećenicima zauzetim u ispovijedi i u duhovnom vodstvu.
Draga braćo i sestre, neka sveti Josip Cafasso bude podsjetnik za sve da odlučnije korače prema savršenstvu kršćanskog života, svetosti; neka, na poseban način, podsjeti svećenike na važnost da posvete vrijeme sakramentu pomirenja i duhovnom vodstvu a sve nas na pozornost koju moramo imati prema najpotrebitijima. Neka nam pomogne zagovor Blažene Djevice Marije, kojoj je sveti Josip Cafasso bio veoma privržen i koju je nazivao "naša draga majka, naša tješiteljica, naša nada" ovim je riječima završio svoju katehezu Sveti Otac.Na današnjoj audijenciji bila je nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika koje je Papa srdačno pozdravio: Srdačno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike. Dragi prijatelji, o svetkovini apostola Petra i Pavla, došli ste na njihove grobove očitovati svoju vjernost Apostolskoj Stolici. Neka vam blagoslov, koji rado podjeljujem, pomogne da ustrajete u vjeri. Hvaljen Isus i Marija!