Uz liturgijska čitanja 13. nedjelje kroz godinu, razmišlja otac Danijel Koraca

Današnje evanđelje nam progovara o napetosti između odlučnosti i neodlučnosti. Naime, prva rečenica današnjega evanđelja govori kako Isus sa svom odlučnošću kreće prema Jeruzalemu jer su se navršili dani da bude uznesen. S druge strane Isus pozivajući druge da se uključe u njegovo djelo susreće ljudsku neodlučnost.
Isus je svjestan zašto je došao na svijet: ispuniti volju Očevu. Vršenje volje njegova Oca za njega je, kako će to reći na jednom mjestu, hrana, nešto bez čega ne može, o čemu ovisi čitavo njegovo biće. Vršenje volje Očeve nije nešto apstraktno, to je konkretni zadatak: izvršiti ono za što je poslan – spasiti čovjeka. Ono prema čemu je Isus sa svom odlučnošću krenuo je križ i nije mu bilo jednostavno prihvatiti takav završetak, no, unatoč tome, s povjerenjem se prepušta Očevu vodstvu. Ne kako hoću ja, nego kako hoćeš Ti. S pravom i mi imamo svoje strahove pred onim što nas čeka, bilo to poznato ili nepoznato, ali taj strah ne smije nadvladati želju, a onda i odluku, da izvršim moj zadatak, koji god on bio.
Na putu kojim ide Isus poziva i prihvaća i druge da se uključe u Očev plan. Evanđelje nam svjedoči da mu neki prilaze sami sa željom da ga slijede, potaknuti njegovim djelima, riječima, primjerom – nisu možda čuli izravno upućeni poziv, ali osjećaju da je to to – druge pak on izravno poziva. Svi smo bez razlike pozvani da idemo za njim, da slijedimo njega koji je Put kojim se ide Ocu. Slijediti ga znači tražiti i nalaziti volju Božju i u životu je ostvarivati. Za traženje i nalaženje volje Božje treba naučiti razlikovati duhove, poticaje Božje od onih drugih, bilo izravno zloga duha, bilo moje grijehom ranjene ljudske naravi. Zato svoje odluke, napose one životno važne odluke treba dobro preispitati, da se ne nađemo u nepromišljenoj situaciji, kao što su se našla sva trojica iz današnjega evanđelja. Jedan nije promislio da mu je važnija komotnost života od Isusa, koji onima koji ga žele slijediti nudi samo vlastiti sudbinu, ono što je i sam prošao. Drugi nije promislio o svojoj navezanosti na roditelje. Ne odgovara mu Isus da treba zaboraviti na roditelje i roditeljski dom. Svojim odnosom prema roditeljima Isus nam itekako pokazuje kako se roditelje treba voljeti i poštovati, ali istovremeno roditelji nisu iznad Boga i poslanja koje mi on daje. Treći jednako tako nije spreman prekinuti veze sa svojim ukućanima. Isus mu odgovara da se ne treba osvrtati natrag kad se jednom stavi ruka na plug. Svatko od nas se može na neki način prepoznati u ovoj trojici. Teško bilo tko od nas može reći da posve slobodno ide za Kristom. Uvijek pronalazimo nešto što nas još uvijek čini ne slobodnima. Međutim nije to važno, važno je da nas to ne vuče natrag, jer ako se previše osvrćemo postoji opasnost da nam plug ispadne iz ruke. S povjerenjem se prepuštamo onom koji nas je pozvao da ga slijedimo, da budemo njegovi učenici, da će nam dati i dovoljno milosti i snage da mu ostanemo vjerni unatoč svim našim životnim iskušenjima. Mnogo je isušenja u našem svakidašnjem životu za naš kršćanski život, upravo je stoga važno dobro promišljati o sebi i vlastitome životu u odnosu na ono što Bog od mene kako njegovog učenika očekuje.
Govoreći o nasljedovanju Krista ne može se zaobići one koji su pozvani i koji su se odlučili na jedan izravniji način slijediti ga, koji su odlučili sve svoje snage povjeriti samo njemu u izgradnji njegova kraljevstva. Navikli smo to zvati duhovnim pozivom bez obzira na raznorazne načine izražaja našeg ljudskog odgovora. Isus i danas poziva i potiče srca da ga izbliza slijede. Odgovoriti nije lako, javljaju se mnoga pitanja, mnoge sumnje, mnogi strahovi, pred sobom imamo i razne negativne primjere…sigurno da sve to otežava naš spreman i odlučan odgovor. Međutim ako me Krist zove, i meni je upućen isti onaj odgovor kojeg je Isus dao apostolu Ivanu: što se tebe tiče moj plan s njime, ti idi za mnom. S pouzdanjem u njegovu milost i ljubav, koja nam dostaje da ga slijedimo, odgovorimo mu: Uzmi Gospodine i primi svu moju volju, moju pamet, razum i svu moju snagu…upotrijebi sve to ondje gdje će biti na tvoju veću salvu.