Iz Crkve u svijetu

Upozorenje o «pogibeljnom stremljenju isključivanja Boga i svega vjerskoga iz društvenog života» od strane 'radikalnog laicizma' koji želi vjeru svesti na 'parodiju', uputio je mons. Carlos Osoro, nadbiskup Valencije u svom tjednom pastoralnom pismu, dok se u Španjolskoj žestoko raspravlja o prijedlogu novog vladinog nacrta zakona o vjerskoj slobodi, koga je unaprijed objavio španjolski dnevnik El Pais, a prenosi agencija SIR. Za mons. Osora radi se o 'najvažnijem lomu' koji bi se htio ostvariti u zapadnom društvu u trenutku kada «ljudsko biće traži Boga koji nam se objavio u Isusu Kristu, Boga koji liječi naše rane i koji nam donosi život i povijest ljudi». Nakon što je objasnio razliku između 'radikalnog laicizma' i «laičkog shvaćanja, koji je plod neutralnosti ili vjerske neodlučnosti», nadbiskup je naglasio kako je za radikalni laicizam vjera «po sebi negativna i pripada razdoblju koje je čovječanstvo prevladalo» što dovodi do želje 'izbaciti ideju Boga i vjeru iz javnog života i svesti ih u najboljem slučaju u privatnu sferu'. Za mons. Osora tako bi vjerski život «bio parodija ili puka izmišljotina», a time se nalazimo pred 'glavnim problemom današnjice koji ne možemo minimalizirati ili ignorirati'.
Nadbiskup Valencije podsjeća da je «Crkva po svojoj prirodi rođena da bude javna» i stoga 'ju se ne može povezivati s privatnim prostorima, a ni stavljati u privatne klubove ili tajna društva'. «Kada se isključuje Boga dolazi do antropološkog loma» s kojim 'se želi promijeniti ljudsku narav' pomoću biologije i zakona nastavlja nadalje nadbiskup Osoro. Sve to dovodi do «neljudskog materijalizma i do dehumanizacije, bez svjetla poštivanja samog ljudskog bića i društva», koji je naprotiv posljedica 'moralnog i vjerskog promišljanja'. Postoji 'politička idolatrija' po kojoj se «stranka, narod ili država predstavljaju kao više vrjednote kojima se treba podvrći, pa i vjersko područje». Sve to, primjećuje nadbiskup Osoro, je posljedica «društva oslobođenog od obveza», čija je «najveća težnja individualno samoodređenje, podrazumijevano kao zadovoljavanje svih poriva, stremljenja i želja», a usprkos tome da to «dovodi do teških posljedica, kao na primjer, da ne može postojati veza s nijednim vjerskim ili filozofskim vjerovanjem, a ni s nijednom tradicijom i poviješću». To dovodi do 'strašne degradacije' jer nam je potreban «identitet koji se podupire tradicijom, poviješću, zajedničkim pravima i moralom» kazao je na kraju nadbiskup Osoro.