Kada poroci postanu moda

Iz lipanjskog broja mjesečnika "Messaggero di sant'Antonio" iz Padove, vatikanski dnevnik L'Osservatore Romano, o spomendanu velikog crkvenog naučitelja, preuzima članak Lucette Scaraffie, talijanske povjesničarke i novinarke, o krizi odgoja. Čini se da se nitko ne sjeća kako je tradicionalni odgoj bio podrazumijevan na širi način, jer se u njega uključivalo vježbanje u krijepostima, koje su bile podučavane i mladi su njima morali vježbati svoj duh. Strpljivost, razboritost, poslušnost, poniznost, velikodušnost i milosrđe, solidarnost, hrabrost: sva ta ponašanja učila su se unutar odgojnog modela usmjerenog prema učenju u krijepostima – koje su se postizale vježbajući ih u svakodnevnom životu – i bježanju od njihovog naličja, poroka. Ali kako se danas može učiti mlade bježati od poroka kada je u našoj kulturi nestala njihova osuda? Dovoljno je biti pozoran za bi se uočilo kako se vraćaju zamaskirani u lijepu odjeću i prihvaćeni od sviju kao hvalevrijedna ponašanja koja treba prakticirati.
Kako možemo osuditi proždrljivost kada smo preplavljeni receptima, recenzijama restorana, pozivima da otkrijemo okuse jela i degustiramo vino, sve to često kamuflirano povratkom prirodnom ili gozbenom prigodom u kojem ćemo uživati u susretu sa drugim ljudima? Kultura koja nas okružuje htjela bi da jurimo iz restorana u restoran, kupujemo ukusna jela, kušamo skupocjena vina svake večeri: hrana i piće postali su snažan sektor u poslovima, a na sve što je izvor zarade gleda se pozitivno.
Proždrljivost je dobra jer je u službi tržišta. Isto tako se dešava sa bludnošću, koja je danas postala legitimno traženje zadovoljstva bez obzira na osjećaje ili još manje obiteljske veze: oko nje gravitira filmska industrija, mnogi televizijski programi, svijet pornografije, da ne govorimo o seksualnom turizmu i farmaceutskoj industriji kontracepcijskih sredstava. Veliki poslovi, u koje je bez daljnjega teško dirnuti, tako da traženje naslada, čini se, da je uvršteno u ljudska prava, barem za Svjetsku zdravstvenu organizaciju.
A srdžba? I taj negativni osjećaj danas mora biti izražen, pokazan bez srama kako bi se izbjeglo da dogovor bude uzrok psihičkim ili fizičkim bolestima. Egoizam je postao prihvaćeno sebeljublje, narcizam koji pospješuje potrošnju i investicije u estetska poboljšavanja; škrtost postaje potreba za sigurnošću; zavist – kada nije zatomljena – zamjenjuje se sa zdravom konkurencijom. Jasno, mislimo na pretjerana, opetovana i neumjerena ponašanja: svako toliko dobar ručak, ispravna briga o sebi, zdrav duh suparništva ne mogu biti za osudu. Da li je govoriti o krijepostima i porocima uistinu smiješno i beskorisno, osim što je i van mode? Na kraju, ovaj spisak ljudskih ponašanja sadrži savjet koji u životu može biti koristan, pokazati izlaz u složenim situacijama. K tome, teorija krijeposti ima veliku zaslugu da prikaže ljudsko biće kao mogućnost da se ostvari i disciplinira, a ne dovršenog pojedinca , koji se ne može popraviti. Dakle, omogućava dinamički pogled, nesumnjivo potreban svakome koji se želi upustiti u odgojni pothvat: samo ako zamišljamo ljudska bića sposobna za neprestani rast, možemo se njima obratiti sa nadom da ćemo im prenijeti nešto dobroga.