Sestra Ana Oršolić o školskim sestrama franjevkama

Družba Školskih sestara franjevki Krista Kralja nastala je i izrasla u 19. stoljeću koje je obilovalo brojnim redovničkim ustanovama. Crkva je u tom vremenu suočena s potrebom da ponovno otkrije i nađe svoje pravo lice i da suvremenom svijetu na nov način posvjedoči neprolazne evanđeoske vrednote. Vođene načelom sv. Franje: „ne samo za sebe živjeti nego i drugima koristiti!“ sestre su željele izvršiti pozitivan utjecaj na sveukupnu društvenu stvarnost. Družba svoj prapočetak ima u Grazu u Austriji. Antonija Lampel zajedno sa skupinom učiteljica, franjevačkih trećoredica koje su se bavile odgojem siromašne ženske mladeži dobivaju odobrenje 1843. godine za samostanski život. Svojim djelovanjem željele su pomagati najprije onima koji nisu imali mogućnosti da se školuju u nekoj ustanovi gdje se skupo plaćala školarina.
Statute zasnovane na podlozi Pravila Trećeg reda sv. Franje odobrio je papa Grgur XVI 1842. godine.
Na poziv Mariborskog biskupa Antona Martina Slomšeka sestre dolaze u Sloveniju 1864. godine. Mariborska zajednica odvaja se 1869. godine od matične zajednice u Grazu. Prva vrhovna predstojnica nove družbe s. Margarita Pucher dala je početak i usmjerenje novoj ustanovi izričući motiv tog pothvata: „Sućut prema siromašnoj i napuštenoj djeci sili me na ovaj korak!“ Godine 1922. Sveta Stolica je odobrila Kongregaciji vlastite Konstitucije i priznala je redovničkom ustanovom papinskog prava. Iste godine Kongregacija je podijeljena na Provincije. Godine 1941. sestre su, zbog ratnih prilika, morale napustiti matičnu kuću u Mariboru te je vrhovno sjedište Kongregacije premješteno u Rim. Danas sestre djeluju u Rimskoj regiji i devet Provincija: Maribor, Split, Mostar, Sarajevo, Trst, Lemont, Argentina-Uruguay, Paraguay i Austrija.
Bosansko-hrvatska Provincija Prečistog Srca Marijina Školskih sestara franjevki osnovana je 1942. godine. Na poziv franjevaca Bosne Srebrene Školske sestre dolaze iz Maribora u Bosnu 1929. godine. Drugi svjetski rat uz ostale nevolje donosi i pitanje opstanka sestara Slovenki i slovenskih podružnica u Bosni. To je ubrzalo osnivanje Bosansko-hrvatske Provincije. Prvom provincijskom predstojnicom imenovana je sestra M. Verena Dijaković. Složene životne prilike i nepovoljna politička situacija u Bosni uvjetovale su prihvaćanje raznolikih djelatnosti. Po dolasku u Visoko i Sarajevo preuzele su vođenje kućanskih poslova u franjevačkim samostanima i brojnim župama. U duhu svoje izvorne karizme sestre su u Varešu 1936. godine imale svoju vlastitu kuću gdje su otvorile stručnu školu i dječji vrtić, također u Novom Šeheru iznajmljuju kuću i otvaraju dječji vrtić.
Svaka pojedina sestra je pozvana težiti za savršenom ljubavlju ispunjavanjem evanđeoskih savjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti po nauku i primjeru Božanskog Učitelja, našeg svetog oca Franje, kako stoji u našim Konstitucijama. Karizma naše Kongregacije jest: živjeti Evanđelje u redovničkoj zajednici iz ljubavi prema Bogu u Franjinu duhu pokore, veselja i jednostavnosti; odgajati mladež obavljati druga apostolska djela u službi Crkve. Temelj franjevačkog pokreta i ono što je prepoznatljivo evanđeosko jest bratstvo ili međusobno zajedništvo. Sestre su svjesne da bez usvojenih osobnih kvaliteta nema ni istinskog sestrinstva. Stoga polažu važnost trajnoj formaciji kako bi drugima mogle svjedočiti primjerom vlastita života.
Sve sestre trebaju nastojati da život u zajednici ne bude teret nego blagodat, a to se postiže njegovanjem čistoće srca i finoćom međusobnog ophođenja, te promicanjem kulture življenja u uzajamnom uvažavanju, solidarnosti i poštivanju. (Statut br.16)
„Svoje poslanje i apostolat vršimo u Crkvi i svijetu kroz različite vidove djelovanja. Apostolsko djelovanje naše Provincije obuhvaća: odgojno-obrazovni rad u školama, dječjim vrtićima i đačkim domovima, katehizaciju, vođenje liturgijskog pjevanja, sakristansku službu, izradu crkvenog ruha, rad u zdravstvenim ustanovama, karitativno djelovanje, vođenje domaćinstva i sve poslove unutar zajednice.“( Statut br. 29) Raznolikost poslova daje mogućnost stavljanja u službu bogatstva karizmi koje je Stvoritelj povjerio pojedincima.
U toj lepezi djelatnosti nastojimo njegovati temeljne franjevačke vrijednosti: malenost, poniznost, radost služenja i odanost Crkvi. Od samih početaka sestre se odlikuju skromnošću i jednostavnošću života. Oslonjene na Božju Providnost ne štede snagu pomažući potrebnima. Tako smo 2003. godine pokrenule projekt „Mala škola“ u Varešu. Vraćeno nam je zemljište i na temelju stare zgrade uz pomoć brojnih dobročinitelja napravljena je nova kuća za siromašnu, odgojno zapuštenu djecu i djecu bez roditeljske skrbi. Raduje nas svako novo dijete koje se nanovo rađa u ambijentu ljubavi i obiteljske prihvaćenosti. U Provinciji imamo ukupno 253 sestre, sa doživotnim zavjetima ih je 247 sestara, s privremenim zavjetima je 6 sestara, novakinje su 2, postulantice 4 i kandidatice 4. Sestre žive i djeluju u 41. podružnici: 24 podružnice su u BiH , 14 podružnica u Hrvatskoj i 3 u inozemstvu ( 2 u Njemačkoj i 1 u Austriji- u HKM u Beču).
Čovjeku današnjice potrebno je iznova posvjedočiti Božju opstojnost i blizinu. Pokazati solidarnost i osjetljivost u materijalnoj oskudici, ljubav u konkretnoj potrebi jest najrječitiji govor i prva živa riječ koju svjedočimo. Možda je to najteži, ali nužan iskorak prema bližnjemu u potrebi. Svakom vremenu „čovjek na rubu“ je bio izazov i pokazatelj koliko je blizu Kristu patniku. Danas, čini se, budućnost imaju one zajednice koje budu znale iščitavati znakove vremena i odgovoriti im. Nadam se da će to znati i naša zajednica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske Provincije.