Sveti Otac slavio misu sa svećenicima, redovnicima, redovnicama, đakonima i crkvenim pokretima na Cipru

Svijetu je Kristov Križ potreban kako bi pobijedio zlo svijeta; čovjek ne može sam sebe spasiti – istaknuo je Sveti Otac u subotu, 5. lipnja, popodne u propovijedi na Svetoj Misi koju je slavio u Crkvi Svetoga Križa u Nicosiji, zajedno sa svećenicima, redovnicima, redovnicama, đakonima, i crkvenim pokretima na Cipru. Spomenuta se crkva nalazi na području koje u Nicosiji razdvaja dvije ciparske stvarnosti, a pod nadzorom je Ujedinjenih naroda. Malo prije euharistijskoga slavlja, papa Benedikt XVI. se ispred nuncijature kratko susreo s 89-godišnjim muslimanskim vođom pokreta sufi, šeikom Mohammedom Nazimom Abilom Al-Hagganom, koji je zauzet u međureligijskome dijalogu.
U propovijedi na Svetoj Misi, Papa je govorio o Kristovu Križu. Mnogi bi mogli pitati zašto mi kršćani slavimo jedno sredstvo za mučenje, znak patnje, poraza i sloma. Istina je da križ izražava sva ova značenja – primijetio je Papa. Pa ipak, zbog onoga koji je uzdignut na križ radi našega spasenja, on predstavlja i konačnu pobjedu Božje ljubavi nad svim zlima ovoga svijeta. Čovjek ne može samoga sebe spasiti od vlastita grijeha – napomenuo je nadalje Sveti Otac. Ne može se spasiti od smrti. Samo ga Bog može osloboditi njegova moralnoga i tjelesnoga ropstva. Križ je stoga najrječitiji simbol nade koji je svijet ikada vidio. On govori svima koji trpe – potlačenima, bolesnima, siromašnima, obespravljenima, žrtvama nasilja – i nudi im nadu da Bog može njihovo trpljenje pretvoriti u radost, njihovu usamljenost u zajedništvo, njihovu smrt u život. On pruža bezgraničnu nadu našemu propalom svijetu.
Eto zbog čega je svijetu potreban križ – naglasio je Sveti Otac. On nije jednostavno privatni simbol za štovanje, nije znak pripadanja nekoj skupini u društvu, a njegovo dublje značenje nema veze s prisilnim nametanjem nekog vjerovanja ili filozofije. On govori o nadi, ljubavi, govori o pobjedi nenasilja nad tlačenjem, govori o Bogu koji uzdiže ponizne, daje snagu slabima, daje da se nadvladaju podjele, a mržnja pobijedi ljubavlju. Svijet bez križa bio bi svijet bez nade, svijet u kojemu bi mučenje i okrutnost bili neobuzdani, slabi bi bili iskorištavani, a pohlepa bi imala posljednju riječ – rekao je Papa te dodao kako nas nijedna zemaljska snaga ne može spasiti od posljedica našega grijeha, i nijedna zemaljska moć ne može pobijediti nepravdu od samoga njezinog izvora, nego je spasenjsko djelovanje našega milosrdnoga Boga preoblikovalo stvarnost grijeha i smrti u njezinu suprotnost.
Ali, što znači, dati svijetu poruku Križa? Kada propovijedamo raspetoga Krista, - pojasnio je Papa – ne propovijedamo sebe, nego Njega. Ne nudimo svijetu svoju mudrost, ne govorimo o vlastitim zaslugama, nego smo oruđe njegove mudrosti, njegove ljubavi, njegovih spasenjskih zasluga. Znamo da smo jednostavno glinene posude, a ipak smo izabrani za glasnike spasenjske isitne koja je potrebna svijetu – kazao je Sveti Otac te potaknuo - Nemojmo se nikada prestati diviti izvanrednoj milosti koja nam je dana, nemojmo nikada prestati priznavati svoju nedostojnost, ali istovremeno, trudimo se uvijek postati manje nedostojni svojega plemenitog poziva, kako kroz svoje pogrješke i padove ne bismo oslabili vjerodostojnost svojega svjedočenja – naglasio je Sveti Otac.
Upravivši potom svoje misli brojnim svećenicima i redovnicima Srednjega Istoka koji su pozvani živjeti otajstvo Gospodinova Križa, Sveti je Otac rekao da tamo gdje su kršćani u manjini, gdje trpe uskraćivanja zbog etničkih i vjerskih napetosti, brojne obitelji odlučuju napustiti taj kraj, a i pastiri su u kušnji učiniti isto. Ipak, u takvim situacijama, svećenik, vjerska zajednica ili župa, koji ostaju čvrsti i nastave svjedočiti Krista, izvanredan su znak nade ne samo za kršćane, nego i za sve one koji žive na tom području. Grleći Križ koji im se nudi, svećenici i redovnici Srednjega Istoka mogu uistinu zračiti nadu koja je u središtu samoga otajstva Kristova Križa – naglasio je Sveti Otac.