Svećeništvo i Euharistija usko su povezani u Novome zavjetu

Isus se odvojio od obrednoga shvaćanja religije; On je uistinu trpio, i to je učinio za nas – rekao je Sveti Otac na svetkovinu Tijelova, 3. lipnja, slaveći Misu u Bazilici svetoga Ivana Lateranskog. Na svršetku Mise, papa Benedikt XVI. se zadržao u molitvi pred Presvetim.
Svećeništvo i Euharistija, usko su povezani u Novome zavjetu – kazao je Sveti Otac pojašnjavajući da božanska snaga Kristova svećeništva preoblikuje krajnje nasilje i nepravdu u najviši čin ljubavi i pravednosti. To je djelo Kristova svećeništva, koje je Crkva naslijedila i nastavlja u povijesti, u dvostrukome obliku općega svećeništva krštenika i onoga zaređenoga, u svrhu preobražavanja svijeta Božjom ljubavlju.
Prema židovskoj tradiciji Isus nije bio svećenik; njegova osoba i njegovo djelovanje – kako je rekao Sveti Otac – nisu bili na tragu starih svećenika, nego više na tragu prorokâ. Isus se odvojio od obrednoga shvaćanja religije, kritizirajući stil koji je davao važnost ljudskim pravilima vezanima uz obrednu čistoću, umjesto poštivanju Božjih zapovijedi, odnosno ljubavi prema Bogu i bližnjemu, što – kako kaže Gospodin – više je nego sve paljenice i žrtve – rekao je Sveti Otac.
Kristova smrt nema veze sa starim žrtvama; tu je riječ o osudi na smrt razapinjanjem na križ, najsramotnijoj, izvršenoj izvan jeruzalemskih zidina – istaknuo je nadalje Papa. Kristova je žrtva dar, molitva, sjedinjenje njegove volje s Očevom. Življena u ovoj molitvi, dramatična kušnja s kojom se Isus suočava pretvara se u dar, u živu žrtvu. U žrtvu koja podrazumijeva patnju. (…) Krist se prepustio preoblikovanju kao što zrno pšenice, kako bi donijelo ploda, mora umrijeti u zemlji. Zahvaljujući tom preoblikovanju Isus Krist je postao „prvosvećenik“ i može spasiti sve one koji Mu se povjere. Muka je za Isusa bila poput svećeničkoga posvećenja – rekao je Sveti Otac te na koncu istaknuo da je u Euharistiji, o kojoj Crkva razmišlja, Isus anticipirao svoju Žrtvu, ali ne obrednu nego osobnu.