Ekonomska kriza najviše pogađa siromašne i djecu

Zbog globalne ekonomske krize zapast će u krajnje siromaštvo više od 53 milijuna osoba a od posljedica krize u sljedećih pet godina umrijet će više od milijun djece, stoji u zajedničkom izvješću Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, koji govori o Milenijskim ciljevima - programu Ujedinjenih naroda, koje treba postići do 2015. godine. Ekonomska kriza 2008. i 2009. godine uzrokovana rastom cijena hrane imat će teške posljedice za svjetsko pučanstvo. Gotovo milijardu ljudi ima problema s opskrbom hrane, a rizik od prijevremene smrtnosti mogao bi zahvatiti najranjivije, djecu i trudnice. Većina stručnjaka smatra da osam ciljeva ne može biti ispunjeno u zadanom roku, naročito smanjivanje smrtnosti novorođenčadi u zemljama u razvoju. Prema procjenama stručnjaka, sadašnja stopa smrtnosti djece od trideset i četvoro na tisuću novorođenih do 2015. dosegnut će šezdeset i osmero. U Washingtonu je predstavljeno izvješće Međunarodnog monetarnog fonda o ekonomskoj situaciji u sub-saharskoj Africi, gdje je deset milijuna osoba pogođeno teškom prehrambenom krizom koja je zahvatila razne države u sjeverno afričkoj regiji Sahel. Prema izvješću Ujedinjenih naroda u Nigeru gotovo 8 milijuna stanovnika nema prehrambenu sigurnost.
U Čadu bi oko dva milijuna ljudi moglo umrijeti od gladi, i to zbog suše i navale parazita koji su jako smanjili prehrambenu proizvodnju – istaknuto je u priopćenju Organizacije ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), koja, zbog nedostatka sredstava, vidi u opasnosti i krizne intervencije. Spomenuta je organizacija – kako izvješćuje agencija Fides – prošlih dana upozorila da je prehrambeno stanje vrlo zabrinjavajuće posebno na nekoliko područja Sahela, odnosno polupustinjskoga područja koje graniči sa zapadnim dijelom Sahare. Stanovnici se Sahela svakodnevno bore s glađu, a u nekim slučajevima i sa žeđu. Širenje pustinje na tom području opasnost je za preživljavanje njegovih stanovnika. Međutim, stanje nije bolje ni u drugim dijelovima afričkog kontinenta. Do sve veće neishranjenosti i gladi došlo je ponajviše zbog smanjenja proizvodnje žitarica, loših pašnjaka, te slijedom toga, visokih cijena prehrambenih proizvoda.