Obnovljeni susret između evanđelja i „njezine tisućljetne kulture“ donijet će Kini obilne plodove dobra

Obnovljeni susret između evanđelja i „njezine tisućljetne kulture“ donijet će Kini obilne plodove dobra – kazao je Papa na svršetku prijepodnevne audijencije u dvorani Pavao VI. Oko osam tisuća hodočasnika, uglavnom iz talijanske pokrajine Marke, sudjelovalo je na audijenciji upriličenoj za 400. obljetnicu preminuća znamenitog isusovca Matteja Riccija, koji je rođen u talijanskome gradu Macerata, a bio je protagonist inkulturacije evanđelja u velikoj dalekoistočnoj zemlji, zajedno s Kinezima koji su se obratili na kršćanstvo.
Da bi se shvatilo njegovu veličinu, ne samo vjersku, dovoljno je zaviriti u Milenijski muzej u Pekingu. U njemu su samo dva stranca proglašena povijesnim velikanima: Marco Polo i otac Matteo Ricci – podsjetio je Benedikt XVI, ne krijući divljenje misionaru – isusovcu, koji je 11. svibnja 1610. godine preminuo u Pekingu. Izvanredna povlastica da bude sahranjen u Kini, nezamisliva za stranca, očituje – rekao je Papa – poštovanje koje je okruživalo Riccija, čak i na carskome dvoru. Između velikih likova, koji su se odlikovali žarom i hrabrošću naviještanja Krista u novim i dalekim zemljama, otac Ricci je sretan sklop između naviještanja evanđelja i dijaloga s kulturom naroda kojemu se naviješta, on je uzor ravnoteže između doktrinarne jasnoće i mudroga pastoralnog djelovanja. Vladanje jezikom, prihvaćanje načina života i običaja učenih Kineza, ustrajno učenje i dalekovidno vježbanje, omogućilo je Kinezima da s velikim poštovanjem i cijenom prihvate Riccija, ali ne kao stranca nego kao učitelja Velikoga zapada – istaknuo je Benedikt XVI.
Zaista je bio učitelj – dodao je Papa – u kineskoj inkulturaciji evanđeoskog navještaja i predstavljanju zapadne kulture i znanosti Kini, prema kršćanskom viđenju znanosti u službi čovjeka. Njegov je humanizam shvaćao osobu u njezinu kontekstu, gajio njezine moralne i duhovne vrednote, prihvaćajući sve što je pozitivno u kineskoj tradiciji, obogaćujući je zapadnom kulturom i nadasve Kristovom mudrošću i istinom. Otac Ricci nije išao u Kinu da joj donese zapadnu znanost i kulturu, nego da joj donese evanđelje, da naviješta Boga – ustvrdio je Benedikt XVI.
Njegovo poslanje ne bi bilo uspješno, nit bi se shvatila njegova veličina, da nije ispravno shvatio ulogu i utjecaj svojih kineskih sugovornika. Odluke koje je donosio nisu ovisile o misaonoj strategiji za inkulturaciju vjere, nego o cjelokupnosti događanja, njegovih susreta i iskustava; to što je ostvario treba zahvaliti susretu s Kinezima, življenom na brojne načine, produbljivanom s nekim prijateljima i učenicima, naročito s četiri slavna obraćenika, stupovima mlade Crkve u Kini – istaknuo je Sveti Otac.
Papa je spomenu dvojicu: čuvenoga učenjaka i književnika, Xu Gungqi, koji je uvjerio Riccija da na kineski jezik prevede najvažnije grčko djelo, Euklidovu geometriju, te učenjaka Li Zihzao, obraćenika na kršćanstvo, koji mu je pomogao da izradi modernu zemljopisnu kartu svijeta, koja je Kinezima otvorila novi pogled na planet – rekao je Sveti Otac. Zaključujući govor, Sveti je Otac poželio da spomen na Riccija i njegove suradnike bude molitvena prigoda za Crkvu u Kini i za cijeli kineski narod, kao što svake godine molimo obraćajući se Presvetoj Djevici, koju Kinezi štuju u šangajskome svetištu Sheshan. Neka također bude poticaj i ohrabrenje na sadržajnije življenje kršćanske vjere, u dijalogu s raznim kulturama, ali i u sigurnosti da se u Kristu ostvaruje istinski humanizam, otvoren Bogu, bogat duhovnim i moralnim vrednotama i kadar odgovoriti na najdublje želje ljudske duše. I ja, poput Riccija, danas se divim plemenitom kineskom narodu i njegovoj tisućljetnoj kulturi, uvjeren da će njihov ponovni susret s kršćanstvom uroditi obilnim plodovima dobra, kao što je i u ono doba pogodovao miroljubivom suživotu među narodima – zaključio je Benedikt XVI.