Brazilska "djeca ulice"

Ljubav sve pobjeđuje – u to je uvjeren otac Renato Chiera, svećenik fidei donum iz talijanske pokrajine Pijemont, koji od 1978. godine živi u Brazilu, gdje se, ne štedeći snagu, bori za prava „djece ulice“. Utemeljitelj „Kuće maloljetnikâ“, odnosno mreže za prihvat brazilske „djece ulice“, otac Renato nastavlja svoje djelo ljubavi i pravednosti usred tisuću problema, i pod teretom prijetnji smrću. Ovih se dana otac Chiera nalazi u Rimu zajedno s nekolicinom svoje djece, s kojima će u srijedu, 26. svibnja, biti na Trgu svetoga Petra, na općoj audijenciji.
Govoreći u razgovoru za našu radio postaju kako žive „djeca ulice“ u današnjem Brazilu, otac Renato je prije svega napomenuo kako Brazil napreduje, ali narod i dalje trpi. Ta je zemlja velika sila, ali siromašni su i dalje siromašni. A isključene – u koje spadaju i djeca ulice - napredak, pa ni onaj gospodarski, nije ni dotaknuo – rekao je otac Renato te istaknuo kako se, što se tiče mladih, stanje pogoršava, jer postaje sve nasilnije zbog napuštenosti i nasilja društva prema toj mladeži. Danas je jako proširen crack, koji koriste sva djeca ulice, a od njega se odmah postaje ovisan. Osim toga, zbog te droge postaju tako nasilni jer, kako bi je imali, spremni su i ubiti, prostituirati se i učiniti bilo što – istaknuo je otac Renato.
Što se pak tiče financijskih sredstava, otac Renato je napomenuo kako ih Vlada uvijek šalje općinama, ali ih one ne razdijele, te se udruge poput njihove zatvaraju. Nakon 25 godina rada možemo reći da je kroz našu udrugu prošlo 100.000 mladih, i da ih je 35.000 kod nas dobilo zvanje i dostojanstvo građana. Međutim, za sve njih ne znamo gdje su, ali znamo da ih je malo opet popustilo pred drogom. A tko popusti, opet se vrati k nama – rekao je otac Renato.
Osvrnuvši se potom na zakon o posvajanju, istaknuo je kako u njemu postoji jedan članak koji nije moguće prihvatiti, jer određuje da u nekoj udruzi djeca mogu živjeti samo dvije godine. To je dobro kada je riječ o malome djetetu, kako bi se ubrzalo posvajanje, ali kada je riječ o mladiću od 15, 16 ili 17 godina, koji je ovisan o drogi i zbog nje uništen, koji je ubio, ranio, koji je nepismen,… kako se on može ljudski i duhovno oporaviti u dvije godine, kako se u tom vremenu mogu izliječiti sve njegove rane, školovati ga ili poučiti nekom zanatu ili zvanju? – upitao je otac Renato. Ima sudaca koji to ne razumiju te udalje te mlade. A onda se dogodi da se oni vrate kući, svojoj obitelji koja ih ne želi, pa se opet vrate na ulicu, i to u gorem stanju nego prije, jer se ponovno osjete napušteni. Zbog toga se borim protiv toga – napomenuo je otac Renato te dodao kako unatoč prijetnjama smrću, ova udruga nastavlja svoj posao. Zabrinuti smo, ali se nadamo da se ništa neće dogoditi. Naša djeca razumiju da ih volimo kao vlastiti život, i to ih čudi jer, kako kažu: „Moj me otac nikada ne dođe potražiti, a vi ste ovdje s nama, ne bježite“. Oni osjećaju prisutnost Boga koji je blizu sve do smrti, a to isto i mi činimo. Iz boli se rađa Božje djelo – rekao je na koncu otac Renato.