2010-05-24 10:10:17

Družba sestara Kćeri kršćanske ljubavi svetog Vinka Paulskog


Ne znam da li ću uspjeti predstaviti u par minuta tristo sedamdeset sedam godišnju povijest naše „ Male Družbe“ kako ju je rado nazivao naš utemeljitelj Sv. Vinko. Doista sve je počelo davne 1617. godine kada je Vinko, dok se spremao pristupiti oltaru, saznao za konkretnu potrebu jedne obitelji iz njegove župe, čiji su svi članovi bili ozbiljno zdravstveno ugroženi, bolesni. Mijenja on temu pripremljene propovijedi i u homiliji na sebi svojstven način govori o djelotvornoj kršćanskoj ljubavi, kako bi oduševio svoje župljane za pomoć bolesnima. Učinak te propovijedi vidio je odmah poslije svete mise kada se i sam uputio u posjet obitelji. Vinko ponukan Duhom, kao mudri organizator već nakon dva dana utemeljuje bratovštinu “Gospođe kršćanske ljubavi“ za organiziranu pomoć bolesnima u svojoj župi, Šatijo de Domb. Odmah im daje i pismene upute, norme služenja siromasima.
Da se iz ovih bratovština razvila Družba Kćeri kršćanske ljubavi djelomice je zaslužna i Margareta Naso. Bog je Vinku poslao tu mladu djevojku, pastiricu, po kojoj mu je pokazao kako samo siromasi mogu istinski služiti siromasima. Ona je, kao prvi cvijet općenito Vinkovske obitelji, umrla služeći siromasima, na polju, navukavši na sebe kugu od bolesnice koju je njegovala. I poput svakog djela, koje je od Boga, kako sam Vinko kaže, i ovo, brzo se širilo po cijeloj Francuskoj. A 29. studenog 1633. g. u Parizu će sama voditeljica bratovština, Sv. Luiza de Marillac s 12 djevojaka započeti život Bogu posvećen do tada nepoznat Crkvi, samo s jedno svrhom: Služiti Kristu u siromasima ne unutar samostanskih zidina, već na ulicama Pariza i cijele Francuske: po kućama, u bolnicama, sirotištima, bojišnicama, u zatvorima i na galijama. Moram to naglasiti, Vinko nije utemeljio redovničku zajednicu, već Družbu apostolskog života, što do tada nije bilo Crkvi poznato.
A danas? Gdje smo i tko smo poslije gotovo četiri stoljeća? Čujmo Vinkovu izjavu kada je sam ispripovjedio gore navedeni događaj: “Eto kćeri, takav je bio početak vaše Družbe. Kako nije bila u to vrijeme ono što je sada, smijemo držati da još nije ono što će biti kad je Bog prema svojoj namjeri dovrši“. (Sv. Vinko P. 13. veljače 1646.) Ovo se Vinkovo proroštvo doista obistinilo. Družba je danas prisutna na svim Kontinentima, u 78 provincija i jednoj pokrajini Albanija-Kosovo, koja se razvila iz Slovenske provincije, kojoj i sama pripadam. Po ovogodišnjoj statistici na Generalnom kapitulu, Družba je još uvijek najbrojnija ženska kongregacija u Crkvi, broji 19.436 sestara, prisutnih tamo gdje je prisutno: duhovno i materijalno siromaštvo nastojeći da svojim svestranim služenjem promjene grješne strukture koje su uzrok bijede. Pomažu svojoj braći i sestrama doći do vlastitog dostojanstva i napretka i surađuju sa svima koji brane njihova prava, (K 24e), sa svim živim silama Crkve kao i s raznim drugim vladinim i nevladinim organizacijama i družbama.
U Hrvatskoj smo prisutne od 1884. Za vrijeme domovinskog rata i poraću prinuđene smo bile zbog nedostatka sestara zatvoriti šest zajednica. Ostale smo samo dvije zajednice od 12 sestara: Volosko kod Opatije i Zagreb, te jedna filijala u Novigrad na Dobri kod Karlovca. Nastojimo živjeti svoju karizmu služeći svim potrebnima. Naše djelatnosti u Hrvatskoj su: rad u bolnici (1 sestra), u staračkom domu (jedna sestra), školski vjeronauk i rad na župi (dvije sestre), Međubiskupijsko sjemenište na Šalati (jedna sestra). Jedna je sestra tajnica i bilježnik kod Interdijecezanskog ženidbenog Suda prvog stupnja u Rijeci. Četiri sestre su djelitelji Sv. Pričesti, osnivamo i vodimo Marijansko-Vinkovsku mladež; Vodimo Vinkovu udrugu mladih, duhovne obnove za žene i nudimo naše skromne prostore onima koji si ne mogu priuštiti odmor u luksuznim hotelima Opatije. Ostale sestre nastojimo služiti svima koji nas trebaju po domovima: bolesnima, invalidima, starijima i osamljenima, te sudjelujemo na mjesečnim susretima Vjera i svijetlo.
Slaveći jubilarnu godinu, 350. obljetnicu smrti Utemeljitelja želimo dozvoliti Duhu Svetom da nas preobrazi kako bi i mi danas prepoznale znakove vremena, bijedu današnjeg modernog čovjeka i odvažno odgovorile Vinkovim duhom u poniznosti, jednostavnosti i ljubavi. Jedino tako možemo opravdati ime koje nosimo: SLUŽBENICE SIROMAHA. Kako ste sigurno zamijetili u ovom kratkom povijesnom izvješću naše Družbe više je puta upotrijebljena riječ Službenice ili služenje. Te riječi nas podsjećaju na Onu, koja je prva u povijesti rekla: „Evo službenice Gospodnje“ i znamo što se na tu riječ poslije zbilo - Utjelovljenje Božjeg Sina. Vinko nije neki teolog, Mariolog, ne daje nam neki sistematski traktat o Blaženoj Djevici Mariji, ali on skoro u svakoj konferenciji upućenoj sestrama stavlja za uzor (model), Nju i njezina Sina: „Činiti ono što je činio Božji Sin dok je živio na zemlji; i Njegova Majka, Marija“. I onu prvu bratovštinu posvećuje Njoj. A Luiza de Marillac 1644. u poznatom francuskom marijanskom svetištu, Šartru izručuje Bogu po rukama Bl. Djevice Marije tek nastalu Družbu moleći ga, da je radije uništi, nego da postoji protiv Njegove volje. Samo nebo je odgovorilo na tu pravu pobožnost do Marije u događajima, svima dobro poznatim, 1830. god. u našoj kući matici u Parizu, kada je Blažena Djevica Marija preko naše sestre Sv. Katarine Laboure dala svijetu Čudotvornu medaljicu.
A najveće milosti što ih je Družba mogla doživjeti zadnjih godina jest svakako proglašenje blaženima: S. Rozalije Rendy, 2003. iz Francuske, BL: Lindalve Justo, iz Brazilije, mučenice 1993. g, a proglašene blaženom 2007. i dvije sestre, godine 2008: Bl. Giuseppina Nikoli iz Sardinije , te BL. Marta Wiecka iz Ukrajine. Dakle, isplati se živjeti Vinkovu karizmu služenja i postići svetost. To je i naš konačni cilj, zar ne? Tako budi, Amen. Gospodine, Bože Svemogući, Oče siromaha, daješ nam milost slaviti ove godine 350. obljetnicu smrti Sv. Vinka i svete Lujze. Zahvaljujemo ti na toj neizmjernoj milosti. Neka nas po njihovom zagovoru što potpunije preobrazi onaj dar Duha kojega si njima dao. Neka Duh ljubavi tako ispuni srca i um da naša ljubav prema braći i sestrama, prema odbačenima i prema onima koji su na rubu društva bude nježna, pozorna i sućutna, da znade prepoznati čovjekove potrebe i bude beskrajno domišljata…Daj da postanemo mnogima znak nade, kao što su to bili Vinko i Lujza, suputnici na putovanju morem života.
RealAudioMP3







All the contents on this site are copyrighted ©.