U Rimu je na Papinskome sveučilištu 'Angelicum' 6. svibnja održan treći godišnji skup
o dijalogu između religija, na kojem je između ostalih sudjelovala Mona Siddiqui,
veoma cijenjena u muslimanskim teološkim krugovima, ravnateljica Centra za proučavanje
islama pri sveučilištu u Glasgowu, koja je u svome izlaganju predložila islamu novo
gledanje na židovstvo i kršćanstvo. Islamska je teologija utemeljena na poimanju „samilosti“
koja pogoduje susretu i dijalogu između jednobožačkih religija – istaknula je Mona
Siddiqui. Židovstvo, kršćanstvo i islam su ispunjenje objavljenje poruke, proročke
poruke spasenja, koja upućuje „na zajedničku obvezu služenja Bogu s duhom pokoravanja
i „samilosti“. Polazeći od te tvrdnje, muslimanska teologinja je rekla da islamska
teologija mora smatrati jednobožačke religije različitim trenutcima jedinstvenoga
puta kojim cijelo čovječanstvo ide prema Bogu. Vrjednovati dakle pluralizam i različitosti
koji su – kaže Siddiqui – Božja volja, jedinoga Boga kojemu se na različite načine
obraćaju kršćani, Židovi i muslimani. Jedinstvenost i različitost čovječanstva – pojasnila
je – supostoje u Kuranu, a mogu se tumačiti u uključujućem i isključujućem smislu,
a baš od toga odabira ovisi mogućnost dijaloga i miroljubivog suživota između naroda
različitih religija, jer je glavni izazov pluralizma – istaknula je Mona Siddiqui
– „suživot u svakodnevici, živjeti teologiju u praktičnome životu. Osobe već surađuju
na socijalnome području i stoga je važno da shvate važnost otvaranja, istinskoga pluralizma,
koji zahtijeva da mislimo na obitelji koje rastu, obvezuje nas da mislimo na nove
naraštaje, da ne bi živjeli u zatvorenim zajednicama. Stoga mislim da se naša osobna
etika i naša teološka struktura moraju ujediniti , a stvarno se moramo zapitati što
shvaćamo pod pluralizmom – ustvrdila je Siddiqui. Nužnost dijaloga i suradnje sve
više zaokuplja i muslimane. Rođena sam u Pakistanu a odrasla u Ujedinjenom kraljevstvu,
ipak poznajem stanje vjerskih manjina u islamskim zemljama i zaista mislim da je tu
problem, svjesna sam uvjerenja brojnih osoba da muslimanske zajednice zahtijevaju
snošljivost kada žive na Zapadu, ali ne omogućuju snošljivost u muslimanskim zemljama.
Uvjerena sam da se brojni od nas nastoje udaljiti od takvoga shvaćanja islama. Neke
su od ovih poruka vrlo jednostavne, ali ih valja ustrajno ponavljati. Jedna je da
treba davati i primati u duhu velikodušnosti – istaknula je teologinja dodavši kako
dijalog isključuje ideju obraćenja, temelji se na poniznosti i želji za uzajamnim
susretom, a to je također potvrdio rabin Jack Bemporad, ravnatelj Centra za međureligijsko
razumijevanje u traganju za istinom. Vjerujem da je poznavanje osnovno, baš zbog
prošlih teškoća kada se govorilo: ovo je moja religija, istinita je i moje je sve
dobro. Odgovor je bio, ta religija nije prava i sve je u njoj loše. Drugi vatikanski
sabor je sve to sasvim izmijenio, govoreći da treba shvatiti drugoga kakav se predstavlja,
a predstavljanje treba biti iskreno. To bi morale činiti i druge religije – ustvrdio
je rabin. Ideja o zajedničkome korijenu u Bogu – zaključila je Mona Siddiqui –
uklanja pojam „nevjernika“ kao i pretpostavke koje su povod ratova i međuvjerskih
sukoba. Dijalog mora naći potporu u političkoj volji da bude učinkovit – pojasnila
je muslimanska teologinja – inače će ostati plemenito vježbanje s ograničenim pomirbenim
učinkom – zaključila je Siddiqui.