Talijanski i svjetski tisak s posebnim su zanimanjem i znatiželjom pratili Papin apostolski
posjet Torinu. Kako se i očekivalo građani su s oduševljenjem dočekali Svetoga Oca
– istaknuo je kardinal Severenio Poletto, torinski nadbiskup, govoreći za Radio Vatikan.
Smatram Papin posjet milosnim događajem, a to se može vidjeti u odgovoru grada Torina,
u sudjelovanju ljudi u događajima i duž torinskih ulica. Sam je Papa ostao iznenađen
velikim mnoštvom naroda, premda je bilo kišovito vrijeme. Odgovor grada potvrđuje
kako su svi osjetili da je dolazak Svetoga Oca ključni trenutak izlaganja Torinskog
platna. Kako je vrijeme odmicalo, sve je više ljudi pratilo Benedikta XVI. Počelo
je s prijepodnevnom svečanom misom. Benedikt XVI. je u homiliji potaknuo da izlaganje
Torinskog platna smatramo velikom prigodom za obnovu kršćanskog života i pozornosti
prema trpećima, siromasima i gradskim problemima – ustvrdio je kardinal Poletto. Na
primjedbu kako je na misi sudjelovalo više od pedeset tisuća osoba, rekao je kako
se odavno nije osjetila tako velika sabranost. Nakon propovijedi uslijedio je trenutak
razmišljanja. Osjetio sam veliki muk, nitko se nije pomaknuo. Nakon mise, idući prema
nadbiskupskom dvoru, Sveti mi je Otac rekao: „Po sabranosti i pjesmama bila je predivna
misa“. Doista, misa je življenja s vjerom u jako velikoj sabranosti. U tolikoj masi
ljudi obično se čuje žamor, ljudi se miču, naprotiv, ništa se nije čulo, izgledalo
je da smo na duhovnim vježbama. Papina riječ i sabranost ljudi na euharistijskome
slavlju snažno su utjecali na mene – istaknuo je kardinal. Osvrnuvši se na popodnevni
susret Svetoga Oca s mladima, rekao je kako je Papa naglasio da se ne treba bojati
izazova s kojima se mladi sučeljavaju. To je veliki Papin izazov. Pozdravljajući Svetoga
Oca, rekao sam mu kako su pred njim zauzeti mladi, bilo je možda onih čija se vjera
ohladila, ali nisu okrenuli leđa Kristu. Drugi su pak napustili Gospodina, ali siguran
sam da će ih vratiti Papine riječi, jer on zna tumačiti Sveto pismo kao i Isus na
putu za Emaus, kada se objavio dvojici obeshrabrenih i razočaranih učenika. Papa je
potaknuo mlade da se ne boje sučeljavati sa životom, da život ozbiljno shvate, da
se ne boje konačnih odluka, a brak je istaknuo kao nepromjenljivi životni izbor, spomenuo
je svećeništvo i redovništvo kao mogućnost, pozvao je mlade da budu snaga kršćanske
zajednice i civilnoga društva. Treba ići za Kristom, nasljedovati ga, On nas želi
sretne, a to je jako važno. Krist ne traži da ga slijedimo niječući svoju narav, koja
čezne za slobodom, ljubavlju, radošću i srećom, nego traži da ga slijedimo grleći
velike vrednote života – ustvrdio je kardinal Poletto. Govoreći pak o Papinu razmišljanju
pred Torinskim platnom, rekao je kako je Papa, polazeći od Velike subote – stvarnosti
tišine, mraka smrti i Božje šutnje – s teološkog gledišta želio istaknuti i povezati
Isusovo iskustvo, koje je imao u ponoru smrti, s užasima prošloga stoljeća: Hirošimom
i Nagasakijem, s komunističkim gulazima i koncentracijskim logorima, holokaustom i
tako redom, sa svime što se smatralo Božjom šutnjom. Papa je želio istaknuti kako
je Božju šutnju rasvijetlilo svjetlo uskrsnuća, a svjetlo uskrsnuća je otkrilo duboko
značenje patnje, napuštenosti, čak i duhovno iskustvo o šutnji Boga, koji ne šuti
zato što nas je napustio nego jer želi da putem pročišćavanja koje nam nudi Kristova
žrtva, dakle patnje i smrti, stignemo u slavu uskrsnuća. Papa je podsjetio na činjenicu
krvi. Torinsko je platno fotografski negativ, koji razvijanjem biva pozitiv. I naš
život dakle ima svoj pozitiv i negativ: radost i patnju. Stoga je Sveti Otac rekao:
Gledajte na platnu trag krvi, a krv je u Svetome pismu simbol života – primijetio
je kardinal. Na primjedbu kako su u Maloj kući, odnosno Cottolengu, s oduševljenjem
prihvatili Svetoga Oca, rekao je kako uvijek kada posjeti Cottolengo primijeti veliku
radost udomljenih, čak i najtežih bolesnika. U Cottolengu je čudo ljubavi. Ono se
vidi u radosti tih osoba koje, nakon dugogodišnjeg boravka u Cottolengu, otkriju svoje
roditelje i obitelj ali ne žele napustiti Cottolengo, jer tvrde da je to njihova obitelj,
osjećaju da su voljeni – rekao je kardinal. Na upit što Papin pastirski pohod ostavlja
Torinu, rekao je kako ostavlja blizinu grada Svetome Ocu i Papinu blizinu gradu. Usudio
bih se reći da je Papa postao torinski građanin i pastir velikodušne i čvrste kršćanske
zajednice. Pohvalio je radinost i pastoralno zauzimanje svećenika, a takvi su torinski
svećenici. Torino voli Papu, s njim je i u teškim trenutcima velikih odgovornosti
i problema s kojima se treba suočiti, a građani su osjetili da Papa riječju, srcem
i dušom osjeća stvarnosti grada i njegove probleme – zaključio je kardinal Poletto.