Uz liturgijska čitanje 4. vazmene nedjelje razmišlja vlč. Mario Kopjar

„Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.“ (Iv 10, 27-28)
Draga braćo i sestre, slavimo „Nedjelju dobrog pastira“, Dan svećeničkih i redovničkih zvanja, moleći Vječnog pastira da svrne pogled na svoje stado, na naše obitelji, domovinu i čitav svijet kako bi bilo sto više onih koji bi se odazvali slijediti Isusa, Dobrog pastira te bilo što više onih koji bi se brižljivo brinuli za povjereno stado na njivi Gospodnjoj! Iz dana u dan se sve više čuje kako je veliki manjak svećeničkih i redovničkih zvanja. S pravom se pitamo za uzrok toga, no trebalo bi se prije svega prisjetiti Isusovih riječi: „Tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se…“, te se sami pitati da li sam ičim pridonio da bude više onih koji će se odlučiti putem Krista. Samo najiskrenije molitve i čežnja za Bogom mogu ispuniti naše želje, jer Bog ljubi srce skrušeno i iskreno.
Bez obitelji nema zvanja, jer se upravo po obitelji raspoznaju i Božji zahvati u povijesti spasenja. Tamo gdje pojedinci, obitelj ili pak skupina istomišljenika izbjegava susret s Bogom u molitvi i zahvali, osjeća se i velika praznina, nedostatak, stoga je najvažnije prije svega izgradnja duhovnog života kako pojedinaca tako i zajednice.
Bog poziva ali i odabire, jer naime puno je zvanih a malo odabranih. Naime upravo Božji poziv iziskuje spremnost, odvažnost, hrabrost, volju. Molitvom se ne formira odjednom gotova osoba, već je potrebno bez prestanka voditi dijalog s Bogom, a plod toga je Božji odgovor pojedincu i zajednici.
Biti pastir Božjeg stada je uzvišena ali teška zadaća jer je to put neprestane borbe s izazovima protivnih struja, put kušnja, nerazumijevanja, osuda i mržnje. Povijest spasenja ispisana je takvim primjerima. Upravo i čitamo u Djelima apostolskim: „Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje.“ Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju, međutim Židovi potakoše ugledne žene i prvake gradske te zametnuše progon proti Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja, no oni stresoše prašinu s nogu protiv njih i krenu dalje. Njihovi učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim, što je i plod svake žrtve i suradnje s Bogom, jer tako je i sam Isus rekao, da će nas predavati na sud i sve krivo govoriti protiv nas, pa i zamrziti nas poradi imena njegova, no tko ustraje do kraja biti će spašen.
Da je put svjedočanstva uskrslog Gospodina težak govori i knjiga Otkrivenja: „Ovi odjeveni u bijele haljine dođoše iz velike nevolje i oprali su svoje haljine i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce niti ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.“ (Otk 7, 14b-17).
Put najsvetijeg služenja i svjedočenja vjere u uskrslog Gospodina rasvjetljuje nam i primjer blaženog kardinala Alojzija Stepinca koji je upravo i pod svojim biskupskim geslom – u tebe se Gospodin uzdam – svojim mučeničkim životom posvjedočio za ljubav.
Molimo, draga braćo i sestre da bude sto više pastira koji će voditi u svetosti života povjereno stado Isusu koji daje život vječni! Amen