Peta obljetnica početka pontifikata Benedikta XVI.

Dvadeset četvrtoga travnja prije pet godina, papa Benedikt XVI. je na Trgu svetoga Petra, prepunome vjernika, predvodio Svetu Misu kojom je započelo njegovo papinstvo. U dugoj i snažnoj propovijedi, novoizabrani je Papa jasno pokazao dubinu misli koja će poslije biti obilježje svih njegovih pouka. I nakon više godina, u tim je mislima moguće pronaći smisao njegove službe. To se događa i danas ako se vratimo na te trenutke 24. travnja 2005. godine, na Trgu svetoga Petra.
I sada, u ovome trenutku, ja, slabi Božji služitelj, trebam preuzeti tu izvanrednu zadaću koja stvarno nadilazi svaku ljudsku sposobnost – rekao je tada Benedikt XVI. te se upitao – Kako to mogu učiniti? Kako ću biti u stanju to učiniti? Svi vi, dragi prijatelji, upravo ste zazvali cijelo mnoštvo svetaca, koje predstavljaju neka velika imena povijesti Boga s ljudima. Na taj način i u meni oživljuje svijest da nisam sam. Ne moram sâm nositi to što u stvari ne bih nikada mogao sâm ponijeti. Mnoštvo me Božjih svetaca štiti, podupire i nosi me. A vaša me molitva, dragi prijatelji, vaša milostivost, vaša ljubav, vaša vjera i nada, prate – rekao je tada Sveti Otac.
U sjeni velikoga pape Ivana Pavla II., sada je novi početak – napomenuo je novi Papa, dok su njegove sljedeće riječi istaknule do tada nepoznatu, ali istinsku, crtu njegove naravi, a to je poniznost. Moj program vladanja ne podrazumijeva vršenje moje volje, nasljedovanje mojih ideja, nego slušanje, s cjelokupnom Crkvom, Gospodinove riječi i volje, i prepuštanje Njegovu vodstvu, tako da On sâm vodi Crkvu u ovome času naše povijesti – istaknuo je Sveti Otac.
Govoreći o ulozi Pastira, Papa je naglasio da ona iziskuje svijest koja je u njemu sazrjela služeći Crkvi na mjestu koje je zahtijevalo ravnotežu, mjeru, jasnoću. Osim toga, Papa je svjestan da postoje ljudske „pustinje“ koje straše, a koje su poznate – primjerice siromaštvo, glad – kao i unutarnji ponori koje on, i malo njih, poznaju. Postoji pustinja zamračenja Boga, pražnjenja dušâ kada više ne postoji svijest o dostojanstvu i ljudskome putu. Vanjske se pustinje u svijetu množe, jer su unutarnje pustinje postale tako prostrane – napomenuo je Papa te dodao kako zbog toga zemljina blaga nisu više u službi izgradnje Božjega vrta, u kojemu svi mogu živjeti, nego su podložna snagama iskorištavanja i razaranja.
Stoga Crkva i pastiri, poput Krista, trebaju krenuti na put i izvesti ljude iz pustinje prema prijateljstvu s Božjim Sinom – rekao je nadalje Sveti Otac te dodao kako smo zbog toga, i to samo zbog toga, pozvani na svećeništvo, odnosno zbog toga smo kršćani. Mi, pastiri i kršćani, postojimo kako bismo ljudima pokazali Boga. I samo tamo gdje se Bog vidi, uistinu započinje život – kazao je. Samo kada u Kristu susretnemo živoga Boga, znademo što je život. Nismo slučajna tvorevina, bez osjećaja za razvoj. Svatko je od nas plod Božje misli. Svatko je od nas željen, voljen, svatko je potreban. Najljepše je kada do nas stigne, kada nas iznenadi, Evanđelje, Krist. Najljepše je upoznati Ga i drugima prenositi njegovo prijateljstvo – rekao je papa Benedikt XVI. u propovijedi na početku svojega papinstva.