Biskupska je konferencija Sjeverne Afrike ovih dana održala zasjedanje u Rabatu, u
Maroku. U središtu njihova razmišljanja bio je dokument Sinode za Bliski istok, te
odnosi između kršćana i muslimana. Biskupi su istaknuli brojna izgone kršćanskih misionara
iz sjeverne Afrike, nedostatak slobode bogoštovlja i religije. Govoreći o stanju
kršćana u sjevernoj Africi u razgovoru za naš radio Luciano Ardesi, stručnjak za sjevernu
Afriku, rekao je kako val izgona, započet u ožujku u Maroku, ne predstavlja neku apsolutnu
novost za regiju. Naravno da je iznenadilo istovremeni izgon brojnih kršćanskih misionara.
Pojava uostalom nije nova u Maroku, izgoni su u posljednjim godina bili na dnevnome
redu u cijeloj regiji, naročito u Alžiru odakle su protjerani protestantski i evangelički
pastori. U Maroku je novost optužba radi prozelitizma. U toj je državi nastala kršćanska
zajednica čiji su članovi Marokanci. Progoni misionara su izbacili na površinu činjenično
stanje. Ta skupina zahtijeva dijalog s marokanskom vladom i vjersku slobodu koju,
smatraju oni, država ne jamči – kazao je Ardesi. Na primjedbu kako je sloboda
bogoštovlja, to jest vjerska sloboda, gorući problem sjeverne Afrike, rekao je kako
do sad kršćani nisu imali velikih problema u Magrebu, ali morali su djelovati u okviru
vlastitih zajednica, koje su većinom stranog podrijetla. Crkve su zaslužne za čuvanje
vjere kod useljenika, one su bile duhovno vrelo za te zajednice. Neke su bile vrlo
aktivne što je dovelo do napetosti s vladama gdje je islam državna religija. U svim
ustavima država Magreba, teoretski se jamči vjerska sloboda. Građani tih država danas
zahtijevaju da se mogu slobodno priznavati kršćanima, da mogu slobodno vršiti svoje
bogoštovlje, naravno u kultnim zdanjima. To je, čini mi se, izazov za sljedeće godine
– primijetio je Ardesi. Govoreći pak o suživotu kršćana i muslimana rekao je kako
pozitivna iskustva nadmašuju teoretski dijalog, nazvao bi ih. Kršćanske i muslimanske
zajednice koje se poznaju i priznaju imaju čak zajedničke inicijative. Zajedno pomažu
najslabijim slojevima društva. Suradnja je učinkovita, i puno je naprednija od teološkog
dijaloga, koji se nikada nije prekinuo, ali se ne može po učinkovitosti usporediti
sa zajedničkim i stvarnim pothvatima- zaključio je Ardesi.