Uz liturgijska čitanja III. vazmene nedjelje razmišlja vlč. Mario Kopjar

„Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost i snagu, i čast, i slavu i blagoslov“.(Otk 5, 12)
Vjerničko srce ispunjeno vazmenom radošću, zasigurno ovim istim riječima klikće poput anđela iz Knjige Otkrivanja, čime se naglašava potpuno predanje, vjernost i strahopoštovanje pred Isusom.
Njegov dolazak među apostole, poput ukazanja kod Tiberijadskog jezera ostavlja duboke tragove urezane u život i svjedočanstvo samih apostola, jer i tu čineći čudo – mnoštvom riba koje su se našle u mreži, dok čitavu noć sami učenici ne mogoše uloviti niti jednu, ukazuje na slanje apostola, da love ljude Božanskom riječju, i primjerom osobnog života, sto i čitamo u Djelima apostolskim s kolikim žarom i ponosom, po cijenu života, nastupaju Isusovi učenici pred mnoštvom navješćujući Isusa Spasitelja i Otkupitelja. Pojava uskrslog Spasitelja među apostolima je i poziv svima nama upućen, da se zauzimamo u izgradnji života koji nam je darovan, navješćujući Kraljevstvo nebesko. Sigurno da će biti onih koji će nas mrziti poradi imena Njegova, jer nam je i to sam Isus rekao, no tko ustraje do kraja, spasit ce se.
Kod ukazanja Isusova kod Tiberijadskog jezera, evanđelist Ivan naglašava poseban trenutak nakon blagovanja ribe i kruha, kada je Isus upitao dva puta Petra da li ga ljubi više nego ostali apostoli na što je Petar uvijek odgovarao: „Da Gospodine, ti znaš da te volim!“, a dok ga je Isus ponovno treći put pitao, da li ga voli, Petar se ražalosti te mu odgovori: „ Gospodine ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.“ Time Petar ispovijeda triput privrženost Isusu, a Isus na taj način uvodi Petra u službu, da u njegovo ime vodi stado, pri čemu ga upozorava: „ Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.“ (Iv 21, 18). Petar je i sam bio svjestan svoje zadaće te je s ljubavlju prima jer je i Isusu ispovjedio da ga on najbolje poznaje i zna da ga voli, tj. spreman je sve činiti sto Isus traži od njega o čemu nam upravo i Djela apostolska svjedoče.
Na putu pregorke smrti Isusove, Petar je zatajio tri puta Isusa, jer se je bojao za svoj vlastiti život. Nakon uskrsnuća zajedno s apostolima govori ispred velikog svećenika kako se treba većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Nadodaju kako su i sami svjedoci svih događaja i Duh Sveti kojega Bog dade onima sto mu se pokoravaju. (Dj 5, 30-32).
Draga braćo i sestre, koliko je osnažena vjera samim uskrsnućem Isusa, vidimo iz otvorene spremnosti služenja i predanja u naučavanju vjere apostola. Njihov primjer morao bi i nama osvježiti put u služenju Kristu i Crkvi, gdje smo i pozvani po sakramentima biti svjedoci vjere, jer i nama Isus postavlja pitanje da li ga volimo!?
Što može očekivati od nas takvih kakvi jesmo, kakav odgovor? Ne treba ga niti čuti – on već zna, sve vidi! Učimo se u životu na lijepim primjerima izgrađivati život. U tome nam mogu pomoći svjedočanstva i tolikih svetaca, dobrih i plemenitih ljudi koji su spremno i nesebično služili Bogu. Ostvarimo svoj cilj darivajući sami sebe po daru kojeg primamo svakodnevno, no za kojeg je potrebno otvoriti vrata srca, jer taj dar je ljubav. Dopustimo, da nas prožme Duh koji će djelovati u nama i po nama i onda kada ćemo se osjećati nejakima, samima pa možda i napuštenima i sjetimo se, da nas On nikada ne ostavlja jer ako nas je svakog pojedinačno pozvao u službu svjedočanstva vjere, neće nas napustiti! Pokazao nam je to svojim životom i uskrsnućem! Amen!