Današnje bogoslužje veliča, kroz Petrove riječi, uskrsloga Krista koji je postao zaglavni
kamen nakon što su ga odbacili graditelji, koji ga nisu htjeli upoznati i osudili
na križ. Na tome zaglavnome kamenu, kako je često u ovim godinama ponavljao Benedikt
XVI., oduvijek se temelji čvrstoća Crkve, njezin nauk, biskupska vlast i iskustvo
kršćanske zajednice. Kada se govori o tradiciji u društvu, državi, općenito se
misli na skup obrednih prigoda, katkada jednostavnih navika, koji se prenosi iz naraštaja
u naraštaj, kadrih svečano obilježiti važno i drveno pamćenje nekoga društva, države,
koje odlijeva zubu vremena. Prema Katoličkoj crkvi pojam „apostolske predaje“ je puno
dublji, ne temelji se na pukom ovjekovječenju drevnih vjerskih običaja, koje je čovjek
izmislio, nego započinje s Kristovim djelovanjem i prvih apostola a seže do „aktualnoga
doživljavanja Krista u njegovoj Crkvi, do sveze između vjernika i njihovih pastira.
Drugim riječima, kako je pojasnio Benedikt XVI., predaja je živi kontinuitet Crkve,
Božjega hrama, sazdanoga na živom djelovanju Duha. Predaja se temelji na besmrtnoj
stijeni, na uskrslome Kristu, a već se dvije tisuće godina neprekidno prenosi. Tradicija
nije prenošenje stvari ili riječi, zbirka mrtvih stvari, predaja je živa rijeka koja
nas povezuju s počecima. Velika rijeka koja nas nosi u luku vječnosti. Tako se u toj
živoj rijeci uvijek iznova obistinjuje Gospodnja riječ koju smo slušali u početku:
Ja sam s vama sve dane života, sve do svršetka svijeta – ustvrdio je Benedikt XVI.
27. travnja 2006. godine. Utješna Isusova prisutnost s svojima, iz dana u dan
kroz povijest, mora se jasno prenositi, naročito mladima, budućim graditeljima Crkve.
Ta se Crkva rekao je Papa, govoreći mladima, izvana može mijenjati, ali nikako u svojoj
nosivoj jezgri, Kristu, zaglavnome kamenu. Vi ste pozvani da budete tvorci svoga moralnog,
kulturnog i duhovnoga rasta. Na vama je dakle, slobodno prihvatiti u srce, um i život
baštinu istine, dobrote i ljepote koja se učvrstila tijekom stoljeća a koja u Isusu
Kristu ima svoj zaglavni kamen. Na vama je da ubuduće obnavljate i razvijate tu baštinu,
oslobađajući je od brojnih natruha i prljavština koje ju često skrivaju a u vama potiču
nepovjerenje i razočaranje – kazao je Benedikt XVI. govoreći mladima 23. veljače 2008.
godine. Ozidani hram je – ustvrdio je Papa jednom prigodom – simbol žive Crkve,
kršćanske zajednice, koju su već apostoli Petar i Pavao smatrali „duhovnim zdanjem“
koje je Bog sazidao „živim stijenama“, kršćanima, na jedinome temelju, Isusu Kristu.
Bog je sebi želio u svijetu izgraditi duhovni hram, zajednicu koja ga štuje u duhu
i istini. Ova nas prigoda podsjeća na važnost materijalnih zdanja, u kojima se okupljaju
zajednice da hvalama štuju Boga – kazao je Papa 9. studenoga 2008. godine. Sveti Otac
stoga smatra da je svaka zajednica dužna brižljivo čuvati svoja sveta zdanja, koja
su dragocjena vjerska i povijesna baština, jer ljepota i sklad crkvi namijenjenih
bogoštovlju, služe kao poziv na obraćenje ljudskim ograničenim bićima i grješnicima
kako bi oblikovali 'kozmos', uredno zdanje, u tijesnome zajedništvu s Isusom, Svetim
nad svecima.