Danas se obilježava Svjetski dan Roma, a Europska je unija baš jučer usvojila rezoluciju
protiv diskriminacije njihovih zajednica. U Europi ima oko 12 milijun Roma. Zaklada
Migrantes Talijanske biskupske konferencije pozvala je na pomicanje „osjetljivosti
prema Romima koja potiče osobe i obitelji na poštovanje, zaštite prava i izgradnju
novih odnosa koji pogoduju zajedničkom rješavanju problema stanovanja, zbrinjavanja
maloljetnika i maloljetničkog rada. Amnesty International od država Staroga kontinenta
traži da prestanu diskriminirati Rome. Osvrnuvši se na stanje Roma u Europi, u
razgovoru za našu radio postaju Riccardo Noury, glasnogovornik Amnestyja u Italiji,
rekao je kako je u istočno-europskim zemljama jaka diskriminacija u uživanju prava
na izobrazbu romske djece, jer ih se smatra mentalno nesposobnima i stoga ih se upisuje
u posebne škole. U Grčkoj, Srbiji i Bugarskoj prisilno se seli Rome, a to se također
događa i u Italiji – istaknuo je Noury. Na upit o odgovornosti tih država, rekao
je kako su njihove vlade pogodovale ukorjenjivanju predrasuda prema Romima. U europskim
država nažalost veliki se postotak građana osjeća neugodno jer su im susjedi Romi.
Države su odgovorne jer nikada nisu jasno rekle da je diskriminacija nesnošljiva,
da nije dozvoljena, a odgovorne su također jer nisu usvojile zakone koji jamče jednakost
manjine koja ima oko dvanaest milijuna članova, a koji su kao i svi ostali europski
građani, premda su prisiljeni živjeti na rubovima društva – ustvrdio je Noury. Osvrnuvši
se na prisilnu selidbu Roma, rekao je kako te osobe jako često loše završe, jer cilj
je prisilne selidbe njihovo udaljavanje od gradskih naselja, da ih nitko ne vidi,
daleko od društva, rada, dakle i prava. Kada ih se nasilno preseljava, bez jamstva
međunarodnoga prava, stanje je još gore, jer u tome slučaju nije predviđen neki drugi
prikladan smještaj.Tada nema opomene, najava, ili sudskoga čina protiv kojeg bi se
moglo postupiti. Te su osobe jednostavno primorane napustiti mjesto u roku nekoliko
sati, s posljedičnim uništavanjem njihove osobne imovine i što je još gore njihovim
isključivanjem iz školstva i društva, a školstvo i posao su jedini načini da se u
društvu izbori neko mjesto – zaključio je Riccardo Noury.