Osobe s invaliditetom u Crkvi

„Osobe s invaliditetom pred odgojnim izazovom. Crkveno tradicionalno zauzimanje i aktualna pitanja“, na tu je temu pod pokroviteljstvom odjela Talijanske biskupske konferencije za vjeronauk osoba s invaliditetom proteklih dana održan skup u Rimu. Osim stručnih predavanja, na skupu su djelatnici, koji se posvećuju osobama s invaliditetom, razmijenili svoja iskustva.Govoreći o skupu u razgovoru za našu radio postaju, don Guido Benzi, ravnatelj Ureda za vjeronauk Talijanske biskupske konferencije, istaknuo je kako se u pastoralu Crkve u Italiji invalidnost promatra sa zdravstvenoga i vjerskoga gledišta. Unutar biskupijskih ureda za vjeronauk postoji odjel za vjerski odgoj osoba s invaliditetom. To je jako lijepi znak jer vrednuje prinos koji osobe s invaliditetom pružaju životu kršćanskih zajednica. Velika se pozornost posvećuje odraslim osoba s invaliditetom, naročito djeci, da ih se pripremi za pristup sakramentima i uključi u život zajednice. Sve promatramo iz perspektive dara, u smislu što je osoba s invaliditetom činjenično svjedok evanđelja u kršćanskoj zajednici – primijetio je don Benzi.
Komentirajući svoje iskustvo s nepokretnim osobama, Stefano Capparucci, ravnatelj 'Pokreta-Prijatelja' koji se u Zajednici svetoga Egidija brine za pastoral osoba s invaliditetom, kazao je kako se u krhkosti nesposobnih može očitovati velika snaga. To je snaga ljubavi koja nas čini kadrima za prijateljstvo i solidarnost. Zajedno s njima otkrili smo, primjerice, veliku evanđeosku mudrost, a to je umijeće pomaganja drugima. Naši prijatelji s invaliditetom na nedjeljnim slavljima uglavnom mole za druge, također i za velike socijalne probleme: za osuđene na smrt, za žrtve potresa, mole puno za Afriku. A to je veliko svjedočanstvo, omogućuje im da žive puninu evanđelja, što ne znači živjeti dakle samo od potpore nego biti u stanju pružiti drugome čašu vode: spasiteljska vrednota ljubavi za njih i ljubavi prema drugima – ustvrdio je Capparucci.
Na upit o iskustvu rada s nepokretnim osobama, prije dodira s 'Pokretom-Prijatelji', Carla Galdelli, sestra nepokretne osobe od 43 godine, zauzeta u Pokretu zajednice svetoga Egidija, kazala je kako im je život bio drugačiji, nismo imali prijatelja kao sada, nije bilo potpore koju sada imamo. Bez daljnjega, život je bio tužniji. S upoznavanjem zajednice svetog Egidija otvorio se prozor u svijet, koji nismo uspijevali vidjeti jer je prebrzo trčao. Osvrnuvši se na važnost bratova snažnog i cjelovitog sudjelovanja u životu kršćanske zajednice, rekla je kako to za njega znači život, to je njegov svijet, njegovi prijatelji, njegovo bogatstvo, a prema tome i naše. O predrasudi da osobe s invaliditetom ne mogu slijediti pastoralni hod, pohađati vjeronauk i primati sakramente, kazala je kako ta predrasuda katkada još uvijek postoji. Stvari idu na bolje, ali još treba jako puno učiniti – ustvrdila je Galdelli.