U Europi se Uskrs doživljava kao „jako vrijeme“ suprotstavljanja sekularizaciji i
individualizmu, a o tome kako se navještaj nade uskrsloga Krista odražava na život
u Europi osvrnuo se u razgovoru za našu radio postaju biskup Gianni Ambrosio, izaslanik
Talijanske biskupske konferencije pri Povjerenstvu biskupskih konferencija Europske
zajednice. Govoreći o slavljenju Uskrsa podsjetio je na ovogodišnje zajedničko
slavljenje u Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi. U tome da dva pluća – kako je govorio
Ivan Pavao II. – mogu istodobno slaviti otajstvo novoga života i otajstvo uskrsnuća
vidim znak zajedništva kojemu moramo težiti u europskoj stvarnosti, moramo biti Europska
unija koja diše zapadnim i istočnim dijelom – istaknuo je biskup Ambrosio. Na upit
o kršćanstvu u Europi, rekao je kako nam je u velikome zamračenju zaista potrebna
riječ života. U brojnim osobama i u raznim europskim narodima osjeća se neka vrsta
bezvoljnosti. Stoga valja nastojati da se prihvati veličanstveni događaj Kristova
uskrsnuća, da ga se živi s Njim, kao dobru riječ nade i pouzdanja. Moramo nastojati
svi da se ta riječ živi u stvarnosti naše Europske unije – ustvrdio je biskup. Na
primjedbu kako postoji opasnost da Uskrs izgubi svoje značenje susreta s osobom Isusa
Krista, rekao je kako otajstvo Kristova uskrsnuća pruža znakove novoga života. Smatram
da i u Europi moramo poput učenika iz Emausa znati vidjeti i prepoznati Nekoga među
nama, koji nas prati upravo da nam pomogne kako bi svoj pogled upravili prema gore
i živjeli u ljubavi – rekao je biskup i dodao kako se moramo obazirati na prošlost
ako želimo graditi budućnost. Europa se, prema mom mišljenju, previše zanima za sadašnjost,
stoga joj je teško shvatiti da živimo u povijesti koja odavno potječe a koja također
vodi u budućnost. Nosi nas u budućnost ako stvarno prihvaćamo sve vrednote, nastojeći
drugim narodima i državama izvan Europe ponuditi obilježje europske kulture, prožete
evanđeoskim vrednotama koje su je zaista kroz povijest učinile velikom – zaključio
je biskup Ambrosio. Darivati osmjeh, riječ utjehe onima koji trpe, svakodnevna
je misija oca Maria Puppa, već sedam godina kapelana u dječjoj bolnici „Bambino Gesù“
u Rimu. Unatoč bolesti, djeca su u bolnici s velikom radošću živjela i sudjelovala
u vazmenim slavljima – istaknuo je otac Puppo. U razgovoru za našu radio postaju,
kazao je kako su djeca za Uskrs učinila jako lijepu stvar, koja se svima svidjela
i u svima ostavila trag: križ prekriven cvijećem, koji je na Veliki petak po bolničkim
stazama nošen na pobožnosti Križnoga puta. Djeca su zajedno djelatnicima zabavišta
izradila od papira i tkanine nekoliko cvjetova i s njima ukrasili križ koji je bio
u središtu pobožnosti. Svojim su nas radom iznenadili, neizbrisivi znak su utisnuli
u srca nazočnih. Dvoje djece koji nisu kršćani željeli su također svojim cvjetovima
okititi križ – rekao je otac Puppo. Govoreći o svome sedmogodišnjem iskustvu kao
kapelana u bolnici, rekao je kako je u bolnici naučio da je život jako velika tajna.
Stvarno jako malo znamo o životu, stoga živeći moramo učiti iz prošloga iskustva,
svatko na svome mjestu i s vlastitom odgovornošću, a svi zajedno možemo otkriti i
činiti divne stvari – primijetio je vlč. Puppo. Na upit o nekom posebnom iskustvu
s djecom, prisjetio se Sare, prve djevojčice koju je krstio. To je bilo prvo krštenje,
prva obitelj koju sam upoznao, s kojom sam otkrio veliko otajstvo života. Sara je
nažalost bolovala od nepoznate bolesti i brzo nas je napustila, umrla je. Nikada neću
zaboraviti njezino krštenje i njezin sprovod. Otac je donio mali bijeli lijes pred
oltar, pogledao me u uči i položio ga uz oltar. Bio je to veliki dar tih roditelja
– istaknuo je vlč. Puppo. Odgovarajući na upit o sjećanju na Ivana Pavla II., rekao
je kako se sjeća njegova osmijeha među djecom, njegovih poljubaca i zagrljaja bolesne
djece. Njegov me pogled podsjećao na Isusovo ponašanje s djecom – zaključio je vlč.
Puppo.