Papina homilija na misi Večere Gospodnje

Navještaj apostola nikada neće prestati u povijesti – ustvrdio je sinoć Sveti Otac na misi Večere Gospodnje, slavljenoj u rimskoj bazilici svetoga Ivana Lateranskoga. Crkva se rađa iz Isusove molitve: to je jamstvo da nikada u povijesti ne može prestati naviještanje apostola – kazao je Sveti Otac na misi Večere Gospodnje, otvarajući vazmeno trodnevlje. Tijekom liturgijskoga slavlja Papa je oprao noge dvanestorici svećenika, obnavljajući gestu koju je Krst učinio učenicima, a u trenutku prinosa darova Papi je predan novac sakupljen od vjernika, a koji će biti namijenjen za obnovu sjemeništa u Port-au-Priceu u Haitiju.
Svećenička molitva koju je Krist izgovorio na svršetku pranja nogu bila je glavna misao Papine propovijedi. Ne molim samo za ove – rekao je Isus, misleći na apostole, nego i za sve koji će po njihovim riječima vjerovati u mene, da svi budu jedno. Što točno zahtijeva Gospodin? – zapitao je Sveti Otac. Prije svega on moli za ondašnje apostole ali i za sve u budućim vremenima. Gleda naprijed prema širini buduće povijesti. Vidi njezine opasnosti i stoga tu zajednicu preporučuje Očevu srcu. On od Oca moli Crkvu i njezino jedinstvo. Njegova je molitva dakle ustavni čin Crkve – istaknuo je Benedikt XVI.
Gospodin je od Oca zahtijevao Crkvu – pojasnio je Papa – molio je da naviještanje učenika proslijedi tijekom vremenâ. Riječi su Isusove dakle jamstvo: navještaj apostola nikada u povijesti neće prestati, a uvijek će pobuđivati vjeru i ujedinjivati ljude – kazao je Papa dodajući da je molitva Sina Božjega također neprestani ispit savjesti za sve nas: Gospodin nas u ovome času pita: živiš li po vjeri u zajedništvu sa mnom i dakle u zajedništvu s Bogom? Ili možda ne živiš sam za sebe, udaljujući se tako od vjere? Zar nisi možda stoga kriv za podjelu koja zatamnjuje moje poslanje u svijetu, jer ometa ljudima pristup Božjoj ljubavi? – kazao je Benedikt XVI.
Shvaćanje toga što prijeti i uništava jedinstvo – kazao je Papa – bilo je i ostaje sastavnica Isusove muke. Kada razmišljamo o Gospodinovoj muci, moramo također osjetiti Njegovu bol zbog toga što smo u opreci s njegovom molitvom, što se opiremo njegovoj ljubavi, što se opiremo jedinstvu, koje u svijetu mora biti svjedočanstvo njegova poslanja – primijetio je Benedikt XVI.
Isus govori o vječnome životu – nastavio je Sveti Otac – istinskom, pravom životu, ne samo o životu nakon smrti, nego o životu koji mora početi već na ovome svijetu. Taj je život – pojasnio je Sveti Otac, tumačeći evanđelje – poznavanje Boga i Isusa Krista. Život je dakle odnos u istini i ljubavi, odnos dakle čini lijepim i potpunim život. Već je u grčkoj filozofiji – podsjetio je Papa – postojala ideja da čovjek može naći život vječni ako poštuje ono što je neuništivo: ispunjajući se istinom, dakle, u sebe može unijeti bit vječnosti. Ali samo ako je istina Osoba – ustvrdio je Papa – od noći smrti može me izbaviti. Za Uskrsloga se hvatamo i tako nas nosi On koji je život. Prema Svetome pismu – dodao je Papa – upoznati nekoga znači postati jedno s njim, znači ljubiti ga. Naš život dakle biva vječan ako poznajemo Onoga koji je izvor svakoga bića i svakoga života. Nastojmo upoznati ga sve bolje. Živimo u dijalogu s njim! Od Njega učimo pravi život, budimo njegovi svjedoci. Tada ćemo postati osobe koje ljube i ispravno djeluju. Tada ćemo doista živjeti. Isus dovršava ono što je započelo s Mojsijem kod gorućega grma: objavljuje lice Božje. Slika „Boga s nama“ očituje se u Kristovu utjelovljenju; čovjek, dakle blizak ali i vječni i neizmjerni Bog. Treba nas u ovom času ispuniti radost i zahvalnost, jer se On pokazao, jer je On – Beskonačan i Neshvatljiv za naš razum –Bog s nama koji ljubi, Bog kojega možemo spoznati i ljubiti – zaključio je Benedikt XVI.