Katolici u Bosni i Hercegovini kao i svi ljudi dobre volje u ovoj zemlji ne zaboravljaju
pastirske pohode sluge Božjega pape Ivana Pavla II.: Sarajevu u travnju 1997. i Banjoj
Luci u lipnju 2003. godine. „Ovo je dan kada će mnogi vjernici uputiti svoje molitve
posebno za Ivana Pavla II., a još više Ivanu Pavlu II. jer su mnogi moleći njegov
zagovor doživjeli uslišanje svojih potreba i molitava. Mi ne možemo i ne smijemo zaboraviti
tog velikog Papu koji je imao toliko srca i bio je glasnik mira za ovu zemlju BiH”,
kazao je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić na današnjoj tiskovnoj
konferenciji na kojoj je upitan i o spomeniku ovom Papi koji je predviđen za postavljanje
pred sarajevskom katedralom. „Na žalost, sa spomenikom, koji spremamo i želimo podići
pred katedralom, ne ide tako jednostavno. Kao i inače, u ovoj Bosni i Hercegovini
ništa ne ide jednostavno. Sve mora biti složeno pa i ovaj spomenik. Živo se nadam
da će pobijediti dobra volja i potpora onih koji istinski smatraju vrijednim da podignemo
taj spomenik pred katedralom”, rekao je kardinal Puljić. U svim katedralama i
u drugim crkvama tijekom Velikog tjedna, a posebno svetog trodnevlja, okupljaju se
vjernici na Misna slavlja, obrede i na molitvu. Misa posvete ulja, tijekom koje svećenici
obnavljaju obećanja dana na svećeničkom ređenju, slavljena su iz praktičnih razloga
u katedralama u Sarajevu, Banjoj Luci i Trebinju na Veliku srijedu umjesto na Veliki
četvrtak. „Danas smo tu da zajedno sa sv. Petrom Isusu kažemo: 'Gospodine, ti sve
znaš. Ti znaš da te ljubim!'. Ti znaš, Gospodine, da te ljubim koliko god sam ograničen.
Želimo tu ljubav obnoviti danas i svakog dana po svom poslanju i čineći svetinje kako
bi nas one posvećivale“, kazao je kardinal Puljić pozvavši svećenike da rastu u međusobnom
zajedništvu i prihvaćanju kako bi ih upravo po tome prepoznali da su Kristovi učenici.
Istaknuo je da Bog u svećenike ima povjerenja te da im je povjerio najveće svetinje.
Pozvao ih je da nastoje prenositi ono što je Božje i imati povjerenje u ljude kako
bi istinski opravdali povjerenje u svijetu. Ističući kako se nijedan grijeh ne smije
opravdavati, a pogotovu ne braniti, pozvao je svećenike da budu svjedoci Krista raspetog
i uskrslog, svjesni kako Bog traži i poziva malene da bi po njima učinio velika djela.
Na Veliki četvrtak u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve na Misi blagoslova
i posvete ulja suslavilo je oko 80 svećenika uz sudjelovanje velikog broja vjernika
među kojima su bili i brojni ovogodišnji krizmanici. U prigodnoj propovijedi biskup
mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski progovorio je o svećeničkom
celibatu oslanjajući se na razmišljanje kardinala Juliana Herranza, bivšeg predsjednika
Papinskoga vijeća za zakonodavne tekstove. „Kao što se Krist Gospodin svojim beženo-djevičanskim
staležom posvetio puninom ljubavi svoga bića Očevoj ljubavi i volji, i istodobno svim
bićem svojim, dušom i tijelom, kroza sav svoj život posvetio službi 'pomirenja' ljudi
s Bogom, tako je i svećenik po sakramentu svetoga reda pozvan da se posve posveti
i suobliči Kristu, Vrhovnomu svećeniku, u čemu mu osobito pomaže sloboda od spona
'tijela i krvi'. Takav svećenik, oslobođen ženidbenih veza i obiteljskih obveza, može
posvetiti svoje vrijeme, sposobnosti i cio život istinskoj ljubavi prema Bogu i služenju
braći ljudima“, kazao je biskup Perić koji je sudjelovao s brojnim katolicima u procesiji
moleći Križni put i hodeći od vrha brda Hum gdje se podno velikog križa obratio okupljenim
vjernicima. Biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, nakon što je uputio svoju
uskrsnu čestitku bio je na raspolaganju novinarima okupljenim na tiskovnoj konferenciji,
1. travnja u Biskupskom ordinariju u Banjoj Luci. Izrazio je očekivanje da će političari
prestati manipulirati s vlastitim narodom i strašiti ga nekim drugim rekavši kako
je uvjeren da konstruktivnost mora pobijediti destrukciju te da će ljudi shvatiti
kako ne mogu jedni bez drugih i da trebaju jedni druge kako bi zajednički puno dobrog
uradili. Ponovio je da političari moraju raditi u korist svih ljudi te da neće biti
dobro za Bosnu i Hercegovinu pa ni za susjedstvo ako u BiH ne bude ljudi koji joj
pripadaju izražavajući nadu da će imati na ovim prostorima budućnost onaj narod koji
tu želi i živjeti, uključujući i hrvatski narod s kojim se predugo manipulira.