Papina propovijed na misi za posvetu ulja

Tko ljubi spreman je trpjeti poput Isusa koji nije vrijeđanjem odgovarao na vrijeđanja. Kršćanin mora odbaciti himbenost i nepravdu – istaknuo je Sveti Otac u jutrošnjoj homiliji na misi za posvetu ulja. Kao svećenici pozvani smo da budemo, u zajedništvu s Isusom Kristom, mirotvorci, da se suprotstavljamo nasilju i da se pouzdajemo u veću moć ljubavi – ustvrdio je Benedikt XVI. dodajući: Simbolizmu ulja pripada i jačanje za borbu. To se ne protivi temi mira, nego je njezin sastavni dio. Kršćanska se borba nije sastojala niti se sastoji u uporabi nasilja, nego u trajnoj spremnosti trpjeti za dobro, za Boga. Kršćani, kao dobri građani, poštuju pravo a čine ono što je dobro i pravedno. Njihova se borba sastoji u odbijanju izvršavanja onoga što je u pravnim sustavima na snazi a nije pravedno, nego je nepravda – primijetio je Benedikt XVI.
Borba mučenika sastojala se u njihovu izričitom protivljenju nepravdi, odbijanju sudjelovanja u idolatrijskome kultu, klanjanju imperatoru, nisu se željeli pokoriti himbenosti, obožavanju ljudskih osoba i njihove moći. Sa svojim odbacivanje himbenosti i svih njezinih posljedica uzdignuli su moć prava i istine. Tako su služili miru. Kršćanima je i danas važno slijediti pravdu, koja je temelj mira. I danas je važno da ne prihvaćaju nepravdu koju se uzdiže na razinu prava – primjerice, kada je riječ o ubijanju još nerođene nevine djece. Upravo tako služimo miru i upravo tako slijedimo stope Isusa Krista za kojeg sveti Petar kaže: On koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego je prepuštao pravednome Sucu. On je u svome tijelu na križ podigao naše grijehe da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo za pravednost. Tko ljubi spreman je trpjeti za ljubljenoga i zbog njegove ljubavi, a upravo tako kuša najveću radost – ustvrdio je Papa.
Govoreći o sakramentu, vidljivome znaku nevidljive milosti, rekao je kako je sakrament središte crkvenoga bogoštovlja. U sakramentu ne djelujemo mi nego djeluje Bog. Bog se da nam dođe u susret poslužio tvarima, od kojih je sačinjen svemir. Od četiri tvari izgrađen je svemir sakramenta: voda, kruh, vino i ulje. Voda je osnovna za život, bitni je znak čina po kojem postajemo kršćani, u krštenju se rađamo na novi život. Dok je voda općenito bitna životna sastavnica, druge tri tvari pripadaju kulturi mediteranskog podneblja. One podsjećaju na stvarnu povijesnu sredinu u kojoj se razvilo kršćanstvo. Bog se utjelovio u određenoj sredini u kojoj je živio s ljudima. One su sinteza stvaranja i povijesti: Božji darovi koji nas uvijek povezuju s mjestima gdje je Bog živio s nama u povijesti, gdje je postao jedan od nas – kazao je Benedikt XVI.
Govoreći o simbolizmu sakramentskih tvari, rekao je da kruh podsjeća na svakodnevni život, osnovi je dar za svaki dan. Vino upućuje na veselje, a maslinovo ulje ima opširno značenje: hrana, lijek, služi za ljepotu, priprema za borbu i osnažuje, znak je dostojanstva i odgovornosti te snage koja dolazi od Boga. U našem imenu kršćani nazočno je otajstvo ulja. Riječ kršćani dolazi od riječi Krist, što znači pomazanik. Biti kršćani znači proizlaziti iz Krista, pripadati Kristu, Pomazaniku Božjem, onome koga je Bog obdario kraljevstvom i svećeništvom, koga je Bog pomazao sa svojim Duhom. Maslinovo je ulje na poseban način simbol Isusova ispunjenja Duhom Svetim – kazao je Sveti Otac
Na misi Velikoga četvrtka sveta su ulja u središtu liturgijskoga djelovanja. Biskup ih posvećuje u katedrali za cijelu godinu. Ona tako izražavaju jedinstvo Crkve, koje jamči episkopat, a upućuju na Krista, istinskoga pastira i čuvara duša, kako kaže sveti Petar, a ujedno objedinjuju liturgijsku godinu, koja se temelji u otajstvu Velikoga četvrtka. Ulja nas također podsjećaju na Maslinski vrt, mjesto prihvaćanja muke i odakle je Isus uzašao Ocu, dakle mjesto otkupljenja. Ovo dvojako otajstvo maslinskog vrata uvijek je „aktivno“ u sakramentalnome ulju Crkve. Ulje je znak dobrote Božje koja nas zahvaća u krštenju, u Krizmi, u raznim stupnjevima sakramenta reda te u bolesničkome pomazanju. Ulje nas dakle prati cijeli život, od krštenja sve do susreta s Bogom, sucem i Spasiteljem. Misa posvete ulja na poseban se način odnosi na nas svećenike, govori nam o Kristu, kojeg je Bog pomazao za kralja i svećenika, a koji nas u našem svećeničkome ređenju čini sudionicima svoga svećeništva i pomazanja. U starini ulje je bilo povezano s riječju milosrđe. Zaista, posvećeno ulje uvijek je u raznim sakramentima znak Božjega milosrđa. Svećeničko pomazanje stoga znači obvezu donositi ljudima Božje milosrđe. U svjetiljci našega života nikada ne bi smjelo ponestati ulja milosrđa. Uvijek ga na vrijeme pribavimo kod Gospodina u susretu s njegovom riječi, u primanju sakramenta, zadržavajući se s njim u molitvi – potaknuo je Sveti Otac.
Maslinove grančice i ulje su simbol mira. Prvi su kršćani kitili grobove svojih pokojnika maslinovim grančicama, simbolom mira. Znali su da je Krist pobijedio smrt i da njihovi pokojnici odmaraju u Kristovu miru. Vjerovali su da je Krist obećao mir koji svijet ne može dati. Sjećali su se da je Krist nakon uskrsnuća pozdravio riječima: Mir vama! Krist donosi maslinovu grančicu, donosi mir svijetu, naviješta spasonosnu dobrotu Božju. On je naš mir. Kršćani stoga moraju biti mirotvorci, osobe koje žive otajstvo križa kao otajstvo pomirenja. Krist ne pobjeđuje mačem, nego križem. Pobjeđuje nadmašujući mržnju, pobjeđuje snagom svoje ljubavi. Njegov križ je odbacivanje nasilja, stoga je znak pobjede Boga koji naviješta novi Isusov put. Patnik je bio jači od vlastodržaca. Krist je u sebedarju na križu pobijedio nasilje. Pozvani smo da kao svećenici budemo mirotvorci, u zajedništvu s Isusom Kristom, pozvani smo suprotstaviti se nasilju i da se pouzdajemo u moć Božje ljubavi – ustvrdio je Benedikt XVI.
Osvrnuvši se na 45. psalam u kojem se govori o pomazanju kralja uljem radosti, Papa je rekao kako kršćani u tome psalmu vide Kristovo pomazanje. Crkveni se oci nisu dvoumili da ulje radosti protumače Duhom Svetim koji je sišao na Isusa Krista. Duh Sveti je radost koja dolazi od Boga. Od Isusa se ta radost prenosi na nas u njegovu evanđelju, u radosnoj vijesti da nas Bog pozna, da je On dobar i da je njegova dobrota moć nad svim moćima, da nas on ljubi. Radost je plod ljubavi. Ulje radosti, izliveno na Krista, Duh je Sveti, dar Ljubavi koja raduje naš život. Budući da poznajemo Krista i u njemu Boga, znamo da je dobro biti čovjek. Dobro je živjeti jer smo voljeni, jer je istina dobrota. Posvećeno ulje se u drvenoj Crkvi smatralo znakom nazočnosti Duha Svetoga, koji se po Kristu izlijeva na nas. Krist je ulje radosti. Ali ta se radost razlikuje od zabave, od vanjskoga veselja koje priželjkuje moderno društvo. Zabava je, ako je na mjestu, bez sumnje dobra i ugodna. Dobro je veseliti se. Ali zabava nije sve. Ona je samo jedan mali dio našega života, a ako želi biti sve, postaje maska iza koje se krije očaj ili bar sumnja da je život dobar, odnosno da bi bilo bolje ne živjeti – primijetio je Benedikt XVI.
Različita je radost koja nam od Krista dolazi u susret. Ona razveseljava a može opstati zajedno s trpljenjem. Ona nam daje snagu da podnosimo patnju te da i u patnji ostanemo radosni, po njoj bivamo kadri dijeliti tuđu patnju a samim tim, u uzajamnoj raspoloživosti, priopćavamo Božje svjetlo i dobrotu. Na razmišljanje me uvijek potiče pripovijedanje Djela apostolskih prema kojemu su apostoli bili, nakon što ih je Svećeničko vijeće podvrgnulo bičevanju, „vrlo veseli što im je udijeljena čast da podnesu zlo poradi imena Isusova. Tko ljubi spreman je trpjeti zbog ljubljenoga i njegove ljubavi, upravo tako kuša veću radost. Radost mučenika je bila jača od podnesenih mučenja. Ta je radost u konačnici pobijedila i Kristu otvorila vrata povijesti. Kao svećenici, mi smo – kakao kaže sveti Pavao – suradnici vaše radosti. U plodu masline, u posvećenom ulju, Stvoriteljeva dobrota nas dotiče, njegova otkupiteljska ljubav. Molimo se da nas sve dublje prožima Njegova radost i da budemo kadri iznova je nositi u svijet kojemu je hitna radost koja proizlazi iz istine – zaključio je Benedikt XVI.