Misom Večere Gospodnje, koju će papa Benedikt XVI. predvoditi na Veliki četvrtak u
Bazilici svetoga Ivana Lateranskoga, započinje Vazmeno trodnevlje, vrhunac cijele
liturgijske godine. Na te se dane, u kojima Crkva slavi smrt i uskrsnuće Isusa Krista,
u razgovoru za našu radio postaju osvrnuo msgr. Guido Marini, ravnatelj Papinskih
bogoslužnih obreda, te napomenuo kako nas Vazmeno trodnevlje vodi u središte otajstva
Spasenja, otajstva ljubavi zbog koje je Gospodin htio proći kroz muku, križ, smrt
i uskrsnuće, kako bi svima nama darovao novi život, a upravo on je spasenje. Na
Veliki četvrtak, već ujutro – kada još nismo u Trodnevlju - održava se vrlo znakovito
slavlje tijekom kojega se blagoslivljaju sveta ulja – kazao je msgr. Marini. Poslije
podne započinje Vazmeno trodnevlje, Misom Večere Gospodnje, slavljem u kojemu se,
kroz vrlo sugestivnu gestu pranja nogu, spominjemo dara koji nam je Gospodin učinio,
dajući sebe sve do kraja. Euharistija je upravo trenutak toga dara koji Gospodin čini
od sebe. Veliki je petak dan u koji se Crkva usredotočuje na Križ, i upravo čineći
to, klanjajući se Križu, spominje se do kuda doseže Božja ljubav prema čovjeku i čovječanstvu
– napomenuo je msgr. Marini. Osvrnuvši se potom na skupljanje milodara za kršćanske
zajednice u Svetoj zemlji, koji se prikupljaju baš na Veliki petak, msgr. Marini je
kazao da je to vrlo lijepa prigoda posebnoga spomena na Svetu zemlju, upravo stoga
što znamo – kako je rekao – da se Gospodinova zemlja nalazi u teškome trenutku, u
teškoćama za život brojnih kršćana koji na neki način u svojemu svakodnevnom životu
obnavljaju Gospodinov križ. Uskrsna nas noć vodi od trpljenja do radosti, do nade.
Taj prijelaz s trpljenja u radost, iz smrti u život, iz grijeha u milost, bdijenje
to ističe kroz brojne znakove i geste – primijetio je msgr. Marini te posebno istaknuo
prijelaz iz tmine u svjetlost kojim započinje Uskrsno bdijenje, a koji nas podsjeća
da se u bdijenju, s Gospodinovim uskrsnućem, za sve nas jednom zauvijek ostvario taj
odlučujući prijelaz iz smrti u život, iz grijeha u milost, a to – prema riječima msgr.
Marinija - trebamo tijekom vlastita života stalno obnavljati.