Misa za vatikanske djelatnike

Kardinal Angelo Comstri, Papin vikar za Grad-Vatikan, prije podne, uoči Uskrsnoga trodnevlja, slavio je svetu misu za vatikanske djelatnike. Komentirajući liturgijska čitanja, kardinal je istaknuo kako se Judina izdaja može ponoviti. Svatko od nas može postati Juda. To jako dobro znamo – kazao je kardinal dodajući kako najviše pogađa Judino licemjerje i himba. To je užasno i odvratno da se može stići do te razine himbenosti? A ipak se dogodilo i još se može dogoditi. Kada neka osoba ima zlobno srce i svjesno živi u zloći, ona ništa ne vidi, slijepa je, bezočna, lažna, ide iz jednog u drugo zlo, jer svaka mrvica zloće otvara vrata Sotoni. A đavao sve odlučno koristi da nas uvuče u svoju himbenost. Isus je lažljivcem nazvao đavla – rekao je kardinal.
Govoreći o povijesti, rekao je kako u nasilnoj i pomahnitaloj povijesti, jer se udaljila od Boga, postoji samo jedna točka od koje polazi ozdravljenje. U toj se točki nalazi neizmjerna moć ljubavi i neiscrpna snaga obnove, a to je muka i smrt Isusa Krista. Isus je u prolijevanje ljudske krvi unio krv mučeništva, mučeništvo utjelovljenoga Boga. Taj čin ljubavi ponavlja se u svakoj svetoj misi, na svakome oltaru, a zaista može promijeniti život svakog tko svoje srce otvara ljubavi Božjoj – zaključio je kardinal Comastri.
U evanđelju od Velikog ponedjeljka prikazan je lik Jude. Ivan govori o Kristovu izdajniku kako kritizira Mariju, Lazarovu sestru, koja je pomazala mirisom i svojom kosom obrisala Isusove noge: Juda taj čin smatra bacanjem novca, govoreći da se mogao upotrijebiti za siromašne. Ipak, pojašnjava evanđelje, njemu nije stalo do siromašnih nego do novca, kojim je on upravljao. Papa Benedikt XVI. je više puta govorio o Judi, o razlozima njegove izdaje Krista, o tome što je ona značila za povijest spasenja i što poručuje današnjoj Crkvi.
Od samog početka njezine dvotisućne povijesti u Crkvi je bilo izdaja. Većina židovskih upravitelja zavidjela je Isusu, ali njegovo uhićenje i osudu na smrt treba zahvaliti jednome od apostola. Juda predaje Isusa njegovim neprijateljima. A Juda je – kako piše u evanđeljima – bio jedan od dvanaestorice. Na općoj audijenciji od 18. listopada 2006. godine, završavajući predstavljanje apostola, Papa je govorio o povijesti čovjeka čije ime – primijetio je – u kršćanima potiče spontani prijezir i osudu. Tada se Sveti Otac zapitao, a kada se govori o Judi svi se propituju: Zašto je Isus pozvao Judu? Zašto je Juda odlučio izdati svoga učitelja? Tajanstvenost odluke ostaje – ustvrdio je Benedikt XVI. Premda se mogu pretpostavljati, razlozi izdaje – razočaranje prema vođi, čista pohlepa za novcem – ostaju nejasni. Ustvari, evanđeoski tekstovi ističu jedan drugi vidik. Ivan izričito govori da je „đavao ušao u srce Jude, Šimunova sina. Tako se premašuju povijesni razlozi a događaj tumači osobnom odgovornošću Jude, koji je bijedno popustio napasti Zloga – ustvrdio je Sveti Otac.
To ne znači da je Juda jednostavno popustio nadnaravnoj sili koja je, koliko god zlotvorna – bila nadmoćna nad njegovom voljom. Znači upravo suprotno. O toj osjetljivoj točki Papa je govorio 13. travnja 2006. u homiliji na Veliki četvrtak. Juda je prekinuo s oklijevanjem dok je bio u dvorani posljednje večere, malo kasnije nego mu je Isus ponizno oprao noge, znajući da se, u tome čovjeku, drugdje gnijezdi prava prljavština: u oholosti koja ne želi prihvatiti niti priznati da nam je potrebno čišćenje. To još jasnije vidimo u Judi. On prosuđuje Isusa kroz kategoriju moći i uspjeha (...) ljubav nije važna. Pohlepan je, novac je važniji od zajedništva s Isusom, važniji od Boga i njegove ljubavi. Tako biva lažac koji igra dvostruku igru a raskida s istinom: netko tko živi u laži i tako gubi smisao za vrhovnu istinu, za Boga – ustvrdio je Benedikt XVI.
Ako Petar, apostolski prvak, na kocku stavlja osobnu nepovrjedivost zbog zlostavljanja Učitelja, zna plakati od stida i kajanja zbog svoje slabosti, Juda je – nastavio je Benedikt XVI. – očevidnost čovjeka koji se ukrućuje, koji se ne zna vratiti i baca uništeni život, premda se kaje. Uvijek moramo imati na umu što govori sveti Benedikt u petom poglavlju svoga Pravila: Nikada ne smijemo sumnjati u božansko milosrđe. Bog je ustvari veći od našega srca – veli sveti Ivan. Dvije stvari nam moraju biti jasne. Prva je da Isus poštuje našu slobodu, druga je pak da On očekuje našu spremnost na kajanje i obraćenje. Bogat je dakle milosrđem i praštanjem. Na neoprostivoj Judinoj gesti Bog zasniva ključni trenutak svoga plana za otkupljenje svijeta. U providnosnom vođenju događaja, izdaja odvodi Isusa u smrt, koji užasnu patnju preobražava u spasonosnu ljubav i predavanje u Očeve ruke – ustvrdio je Benedikt XVI.
Posljednje trenutke audijencije posvećene apostolima, Papa je govorio o Matiji, apostolu koji je nadomjestio Judu u apostolskome zboru. O njemu znamo samo da je bio svjedok Isusova zemaljskoga života, ostao mu vjeran do kraja. Njegova je vjernost nagrađena imenovanjem apostolom, što ga nagrađuje i nadomješta Judinu izdaju. Iz ovoga izvucimo posljednju pouku: Premda u Crkvi ne nedostaju nedostojni kršćani i izdajice, svako je od nas dužan da se jasnim svjedočenjem Isusu Kristu, našem Gospodinu i Spasitelju, suprotstavi zlu koje oni čine – upozorio je Benedikt XVI.