Skandinavski biskupi u pohodu 'ad Limina'

Skandinavski biskupi su danas započeli pohod „ad Limina“. Skandinavska biskupska konferencija obuhvaća pet država: Švedsku, Norvešku, Finsku, Dansku i Island. Katolici su u tim državama neznatna manjina, ima ih manje od tri po sto od ukupnoga stanovništva.
Govoreći o katolicima u skandinavskim zemljama u razgovoru za našu radio postaju biskup Anders Arborelius, predsjednik Biskupske konferencije, rekao je kako je većina katolika stranoga podrijetla, a njihov broj je u stalnome porastu. Katolici dolaze iz Poljske, Litve, Latinske Amerike, Afrike i Bliskoga Istoka, a u skandinavske su zemlje došli i brojni Iračani. Veliki je dakle izazov ujediniti vjernike koji dolaze iz raznih država. U jednoj maloj župi mogu se naći vjernici iz pedeset nacija. Izazov je dakle za nas pomoći im da zajedno rastu kako bi se oblikovalo jedinstveno crkveno tijelo – primijetio je biskup Arborelius.
Na upit o duhovnim zvanjima, rekao je kako domorodačkih zvanja nema dovoljno za dušobrižništvo svih useljenika. Ovisimo dakle o svećenicima koji dolaze iz drugih naroda. Ipak, svake se godine zaredi po koji svećenik iz skandinavskih zemalja, dok je broj zvanja u samostanima kontemplativnoga života prilično dobar. Što se pak tiče ženskih redovničkih ustanova aktivnoga života gotovo da uopće nema zvanja – istaknuo je biskup.
Na primjedbu kako su skandinavske zemlje jako sekularizirane, rekao je kako je to njihov životni kontekst te da nastoje biti svjedoci vjere u sekulariziranome društvu. Ipak, danas primjećujemo kako postoji veliko zanimanje za religiju: glasila govore o molitvi, Bogu i Crkvi; katkada veoma kritički, a ipak se govori. Prije je bilo puno drugačije, nitko se nije zanimao za religiju, uopće se nije govorilo o vjeri. Danas, naprotiv, jako se puno raspravlja, a narod je otvoreniji više nego mislimo. To je prilika za naviještanje evanđelja skandinavskom narodu – kazao je biskup Arborelius.
Na upit o plodovima posjeta Ivana Pavla II. skandinavskim zemljama, rekao je kako je Ivan Pavao II. otvorio brojna vrata. Društvo je shvatilo da je katoličanstvo stvarnost u našim zemljama, a mislim da je njegov posjet bio neka vrsta objave za druge kršćanske skupine. Kao što je netko primijetio, postale su svjesne da su i katolici kršćani – ustvrdio je biskup.
Na primjedbu kako će Biskupska konferencija u svibnju održati kongres posvećen obitelji, rekao je kako je obitelj jako važna u društvu, gdje obitelj nije čvrsta jer prevladava individualistička ideologija. Staviti obitelj u prvi plan znači naviještati evanđelje. Brojne se osobe osjećaju same, a međusobni odnosi su postali jako teški. Stoga mislimo da kršćansko viđenje obitelji može biti jako važno za naviještanje evanđelja skandinavskom narodu – kazao je biskup.
Na upit o odnosima s drugim kršćanskim crkvama, rekao je kako su nedavno s Luteranima završili dijalog o opravdanju. Bio je to zajednički švedsko-finski pothvat, a uskoro će biti objavljen dokument. Očitovanje bliskosti u tome pitanju smatram proročkim znakom, jer je u brojnim drugim pitanjima stanje puno teže. Primjerice, bio je tragičan trenutak za ekumenizam u našoj zemlji kada je Luteranska švedska crkva priznala istospolne brakove. No, moramo tražiti zajednički dijaloške teme. Osim toga, veoma je znakovita promjena držanja mnogih crkvi koje su prije bile protiv katolika, danas naprotiv o brojnim pitanjima imao zajedničko viđenje od kojeg valja krenuti. S Pravoslavnom crkvom i drugim istočnim crkvama, nazočnim u skandinavskim zemljama, zacijelo imamo jako puno zajedničkoga. Ekumenizam je postao hitna zadaća u našim zemljama, gdje ima malo kršćana a veoma je važno očitovati da svi vjerujemo u Isusa, jer brojni uvijek govore o sukobima među kršćanima – istaknuo je biskup.
Osvrnuvši se pak na međureligijski dijalog, rekao je kako se u Švedsku uselilo jako puno muslimana, u Malmöu, primjerice, više naroda ide u džamije nego u luteranske crkve. Hitno je dakle uspostaviti dublji dijalog s muslimanima o raznim pitanjima, a znamo da o nekim problemima isto mislimo. Na primjer, muslimani ne prihvaćaju istospolne brakove, a to vrijedi i za druga etička pitanja. Rekao bih da je muslimanska nazočnost u skandinavskim zemljama učinila vidljivijom religiju. Naše sekularizirano društvo ne zna kako postupiti u ovoj situaciji, a kršćani mogu biti most između sekulariziranoga društva i useljenih muslimana. U raznim smo mjestima pokrenuli brojne inicijative da se sretnu kršćani s muslimanima. Naravno, ima poteškoća, primjerice brojni su kršćani, pobjegli od progona u Iraku, kivni na muslimane zbog toga kako su s njima postupali u Iraku. Izazov je dakle uspostaviti dublji dijalog s islamom i drugim vjerskim zajednicama. Sa židovskom zajednicom, na primjer, imamo jako dobre odnose u Švedskoj, gdje su katolici i Židovi imali sličnu prošlost i borbu za jednakost prava – zaključio je biskup Arborelius.