Crkva slavi sv. Josipa

Redovnički redovi i kongregacije, laičke udruge, te mnoštvo ustanova različite naravi, u njemu imaju svojega zaštitnika – sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije, pozvan da bude Isusov otac, svetac je u kojemu kreposti kršćanskoga života blistaju izvanrednim sjajem i savršenošću. Papa Benedikt XVI., koji 19. ožujka slavi i svoj imendan, to je više puta istaknuo.
Što današnji svijet ima sa svetim Josipom? Čovjek koji na brzinu, noću, preuzima na sebe obitelj koja je u životnoj opasnosti, i štiti ju odvodeći ju na magarcu u drugu zemlju, ističe se poput diva pred brojnim muškarcima koji danas sa sebe skidaju vlastitu odgovornost supruga i oca, jer je to prenaporno i nespojivo s lakoćom života utemeljenoga prije svega na užicima kojih se nije moguće odreći. Pa ipak, - kako papa Benedikt XVI. ističe od samoga početka svojega papinstva – ako danas uopće postoji uzor 'savjesnoga čovjeka', on se nalazi u svetome Josipu koji u savršenome skladu sa svojom zaručnicom prihvaća Božjega Sina koji je postao čovjekom i bdije nad njegovim ljudskim razvojem. Nije pretjerano ako se misli da je Isus upravo od 'oca' Josipa – na ljudskome području – poprimio onu jaku nutrinu koja je pretpostavka za istinsku pravednost, onu 'višu pravednost', kojoj će On jednoga dana poučiti svoje učenike – istaknuo je Sveti Otac 18. prosinca 2005. godine.
Isus-Bog koji od jednostavnoga, iako izvanrednoga, čovjeka uči vrednotu božanske pravednosti. Izgledalo bi to pretjerivanje, rečenica sastavljena kako bi se istaknula veličina, u stvari nedostižna, zakonskoga Isusova oca, da nije upravo Josip kao čovjek, u društvenim i povijesnim prilikama svojega vremena, Djetetu Isusu dao sigurnost koju treba dati vlastitom djetetu. Preko njega – pojasnio je Papa – Dijete je zakonski bilo uvršteno u Davidov rod, ostvarujući tako Sveto pismo u kojemu se za Mesiju govorilo kao o Davidovu sinu. Josipova se veličina stoga još više ističe jer je njegovo poslanje ostvareno u poniznosti i skrivenosti Nazaretske kuće. Uostalom, sam Bog, u Osobi svojega utjelovljenoga Sina, izabrao je u svojemu zemaljskom životu upravo takav život i taj stil – u poniznosti i skrivenosti – napomenuo je Papa na svetkovinu svetoga Josipa 2007. godine.
Njegova šutnja, tako očevidno suprotna bezobzirnosti današnje komunikacije – pojasnio je Sveti Otac u jednoj drugoj prigodi – prožeta je razmatranjem Božjega otajstva, u stavu potpune raspoloživosti božanskoj volji. Drugim riječima, šutnja svetoga Josipa ne izražava unutarnju prazninu, nego naprotiv, puninu vjere koju nosi u srcu, i koja vodi svaku njegovu misao i svako njegovo djelovanje… Dopustimo da nas 'zarazi' šutnja svetoga Josipa! To nam je toliko potrebno u svijetu koji je često previše bučan, koji ne pomaže u sabranosti i slušanju Božjega glasa – istaknuo je Sveti Otac 18. prosinca 2005. godine.
To što svetoga Josipa čini neprolaznim uzorom upravo su njegove kreposti čestitosti, sposobnosti za rad za dobro obitelji, te njegove pouzdanosti stavljene u službu ljubavi, koje su danas tako daleko od opće osjetljivosti, i koje su često ismijavane, te stoga još potrebnije, zbog čega je 14. svibnja prošle godine Sveti Otac glasno istaknuo: Koliko je našem svijetu potreban primjer, vodstvo i mirna snaga ljudi poput Josipa! Njemu bih želio povjeriti mlade koji teško ulaze u svijet rada, nezaposlene i one koji trpe zbog posljedica raširene krize u zapošljavanju. Neka sveti Josip, zajedno s Marijom, svojom zaručnicom, bdije nad svim radnicima, i izmoli smirenost i mir za obitelji i cijelo čovječanstvo – rekao je Sveti Otac na svetkovinu svetoga Josipa 2007. godine.