Svećenički identitet

Na teološkome skupu, koji je završen 12. ožujka, raspravljalo se o svećeničkome identitetu. Kardinali, biskupi i stručnjaci su na dvodnevnome skupu raspravljali o svetosti svećeničkog poziva, svećenikovoj ulozi u suvremenome društvu, o misionarskim, pastoralnim i pravnim vidicima svećeništva, te o svećeničkome celibatu koji su u posljednje vrijeme brojni kritičari Katoličke crkve doveli u svezu s pedofilijom.
Osvrnuvši na nedavno završeni skup u razgovoru za našu radio postaju, nadbiskup Mauro Piacenza, tajnik Zbora za kler, rekao je kako je u središtu rasprava bio identitet svećenika i druge teme ovisne i povezane s identitetom: naročito o činjenici da ne bude opreka u kaotičnome svijetu jer svećenika ima sve manje, a sve više potreba. Uvijek postaji opasnost od prevelikoga aktivizma, da se stoga zaboravi bit i vlastiti identitet. Skup je dakle bio teološko pozivanje na svećeničku ontologiju i upozorenje da se duhovnost i aktivnost, odnosno poslanje i obilježje, identitet, ne smiju razdvajati, a služba mora biti posljedica, odnosno očitovanje identiteta. Identitet se dakle udubljuje u kristologiju – ustvrdio je nadbiskup Paicenza.
Na primjedbu kako je Papa pozvao svećenike da budu slobodna djeca Božja, rekao je kako Sveti Otac želi da svećenik uvijek bude ono što jest, a to znači da ga prolazna moda ne smije uvjetovati. S druge pak strane, Crkva je pozvana, živeći u vremenu, naviještati evanđelje sve do svršetka vremena, dakle svaki crkveni naraštaj pozvan je odgovoriti na potrebe naviještanja evanđelja. Danas smo zatrpani komunikacijom, a to ima svoje brojne vidike. Negativni pak vidik – s kojim se moramo znati nositi – jest napast da postanemo robovi zajedničkoga mentaliteta koji stvaraju obavijesna sredstva. Katkada smo u opasnosti da se zarazimo, drogiramo, možda u dobroj nakani, misleći da idemo ususret društvu koje se izražava na određeni način. Ali moramo biti jako oprezni da iz vidika ne izgubimo vječne vrednote, zlatnu nit koju Crkva vjekovima postavlja duž željezne ceste – upozorio je nadbiskup Piacenza.
Odgovarajući na upit o celibatu, rekao je kako je svećenički celibat dar, veliki dar Božji, svim svećenicima u Katoličkoj Crkvi. Rekao bih da su darovi uvijek ugodni i da ih ne smijemo odbaciti ako dolaze od Gospodina. Celibat vidim vezan u logici svećeničke biti: krajnja prikladnost celibata nalazi se u nauku o svećeništvu. Stoga nije riječ samo o disciplini. Naravno, riječ je također i o disciplini, ali disciplina je naličje medalje, ona je posljedica: celibat je vrednota, a disciplina očituje vrednotu. Pozivam sve one koji žele nešto shvatiti o celibatu da ga promatraju u svjetlu kristološke vjere i misijskoga žara, tada će ga shvatiti – ustvrdio je nadbiskup Piacenza.
Na upit kako biti Božji prorok u materijaliziranome svijetu, rekao je kako je potrebno, po njegovu mišljenju, potpuno uranjanje u evanđeosku korjenitost, a to mladima, priznajem, ne predstavljala velike teškoće. Mladi koji kucaju na vrata sjemeništa, redovničkih zavoda, očito su velikodušni mladi na koje se svrnuo Gospodinov pogled. Na nama je da ih ne iznevjerimo u odgoju, ne smijemo sužavati odgojni plan misleći da moramo, budući da svijet ima određene tematike koje ne mogu dobro shvatiti evanđeoske potrebe, sniziti ton odgoja. To ne treba činiti prije svega iz poštovanja prema onome tko živi u svijetu, makar bio daleko, dapače treba činiti više. Mlade se ne smije iznevjeriti, oni traže temeljiti odgoj – zaključio je nadbiskup Piacenza