Potrebni su svećenici koji, ne slijedeći modu u kulturi, svjedoče Božju prisutnost
u svijetu – srž je govora koji je papa Benedikt XVI., u petak, 12. ožujka, održao
pred oko 700 biskupa i svećenika, sudionikâ teološkoga skupa koji je organizirao Zbor
za kler. Osvrnuvši se na temu susreta, „Kristova vjernost, svećenikova vjernost“,
Sveti je Otac istaknuo vrednotu celibata, te pozvao svećenike da se protive ograničavanjima
koja bi svećenika željela pretvoriti u „socijalnoga djelatnika“. Današnjem su
svijetu potrebni svećenici koji su to u potpunosti. U prilikama raširene sekularizacije,
koja Boga postupno isključuje iz javnoga područja, a teži i njegovu isključivanju
iz zajedničke društvene svijesti, svećenik često izgleda izvan općega mišljenja, i
to upravo zbog najdubljih vidika svoje službe, poput onoga da je on sveti čovjek,
uzet od svijeta kako bi posredovao u korist svijeta, i u to poslanje poslan od Boga,
a ne od ljudi – napomenuo je Sveti Otac te upozorio da je važno nadići opasna ograničavanja
koja su, u proteklim desetljećima, svećenika prikazivala gotovo kao 'socijalnoga djelatnika',
čime se moglo iznevjeriti i samo Kristovo svećeništvo. Naprotiv, potrebno je i
u naše vrijeme ponovno potvrditi vrednotu svetoga celibata – naglasio je Papa pojasnivši
da je on istinsko proročanstvo Kraljevstva, izraz darivanja sebe Bogu i drugima. Kao
što se pokazuje da je sve žurnije potrebna hermeneutika kontinuiteta, kako bi se na
odgovarajući način shvatilo dokumente Drugoga vatikanskog sabora, isto se tako pokazuje
potrebnom ona koju bismo mogli nazvati „hermeneutikom svećeničkoga kontinuiteta“ koja
stiže sve do naših dana, polazeći od Isusa iz Nazareta, Gospodina i Krista, i prolazeći
kroz dvije tisuće godina povijesti veličine i svetosti, kulture i milosrđa, koju je
svećeništvo napisalo u svijetu – istaknuo je Sveti Otac. Jako su potrebni svećenici
koji svijetu govore o Bogu, i koji svijetu Boga predstavljaju; muškarci koji nisu
podložni prolaznim kulturnim modama, nego su sposobni istinski živjeti slobodu koju
može dati samo sigurnost u pripadanje Bogu – primijetio je Sveti Otac te istaknuo
kako je najpotrebnije proroštvo, proroštvo vjernosti, koje polazeći od Kristove vjernosti
čovječanstvu, kroz Crkvu i ministerijalno svećeništvo, vodi do življenja vlastita
svećeništva u potpunome prianjanju Kristu i Crkvi. Svećenik, naime, ne pripada više
sebi, nego je on Božje 'vlasništvo' – napomenuo je Papa te dodao kako to treba postati
prepoznatljivo svima, i to kroz jasno svjedočanstvo. Kroz način razmišljanja, govora,
suda o zbivanjima u svijetu, kroz služenje i ljubav, odnose s ljudima, pa i odjeću,
svećenik treba crpiti proročku snagu iz svojega sakramentalnoga pripadanja, iz svoje
dubine – napomenuo je Sveti Otac te istaknuo kako slijedom toga, svećenik treba sva
nastojanja uložiti u izbjegavanje prevladavajućega mentaliteta koji vrednotu svećenika
želi povezati, ne s njegovom biti nego njegovom službom, ne priznajući tako Božje
djelo koje utječe na duboki identitet osobe svećenika, uobličavajući ga Sebi na neopoziv
način. Sveti je Otac potom istaknuo da je zvanje svećenika vrlo uzvišeno zvanje,
te ono ostaje veliko otajstvo i za one koji su ga primili na dar. Naša ograničenja
i naše slabosti trebaju nas potaknuti da taj dragocjeni dar, kojim nas je Krist uobličio
sebi, čineći nas sudionicima Njegova spasenjskoga poslanja, živimo i čuvamo u dubokoj
vjeri – rekao je Papa te uputio poticaj koji je za današnje svećenike i jedan od izazova.
Dragi svećenici, muškarci i žene našega doba od nas traže samo to da u potpunosti
budemo svećenici, i ništa drugo. Vjernici laici pronaći će u brojnim drugim osobama
ono što im je ljudski potrebno, ali samo u svećeniku moći će pronaći Riječ Božju koja
uvijek treba biti na njegovim usnama – rekao je na koncu Sveti Otac.