Opća molitvena nakana svetoga Oca za mjesec ožujak je „da se svjetska ekonomija upravlja
prema kriterijima pravde i pravičnosti, vodeći računa o stvarnim potrebama naroda,
naročito najsiromašnijih“. Kao i u enciklici „Ljubav u istini“ Sveti Otac dakle u
središte istinskoga gospodarskog razvoj stavlja osobu i njezina prava. Govoreći
za naš radio o pravdi i pravičnosti u međunarodnim gospodarskim odnosima Riccardo
Moro, ravnatelj zaklade „Pravda i solidarnost“, rekao je kako smatra da je hitno razmisliti
o tome odnosu. Možemo reći da je pravda ostvarena kada u nekoj zajednici vladaju očovječujući
odnosi. Postupati pravedno znači izgrađivati takve odnose. Ova je tema apsolutno povezana
s gospodarskom dimenzijom: tržište je skup odnosa, a ekonomija zasnovana na pravdi
i pravičnosti – kako kaže Papa – je ona u kojoj je tržište u službi ljudskog dostojanstva:
to jest gospodarski odnosi koje gradimo, roba koju razmjenjujemo, cijena koju plaćamo
i koju priznajemo radu. Kada je taj skup odnosa zasnovan na priznavanju i izgradnji
uzajamnoga dostojanstva, onda možemo govoriti o pravdi i pravičnosti, možemo tvrditi
da je ekonomija zaista u službi čovjeka – istaknuo je Moro. Na primjedbu kako se
u govoru o krizi uglavnom misli na Sjedinjene Države i Europu, rekao je kako prema
procjenama Svjetske banke milijarda i 300 milijuna osoba dnevno živi s manje od jednoga
dolara, a tri milijarde osoba živi s manje od dva dolara. Svatko može zamisliti što
znači živjeti s manje od dva dolara na dan. Polovica svjetskoga stanovništva dakle
živi ali ne može promijeniti stanje; kriza je i njih pogodila, jer i oni žive od izvoza
u bogatiji dio svijeta. Kriza je utjecala na proizvodnju, a pad nutarnjeg bruto proizvoda
smanjuje uvoz iz siromašnijih zemalja zbog čega one, premda nisu odgovorne za krizu,
najviše pate zbog krize – istaknuo je Moro. Na primjedbu kako Kina i Azija prednjače
u gospodarskome razvoju, rekao je kako se ne može reći da su Kina i Azija pokretači
svjetske ekonomije kao što su to u prošlosti bile Sjedinjene Države ili Njemačka u
Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Ne može se nijekati da je kineski rast jako problematičan
zbog teških kršenja pravila; kršenja nacionalnih zakona o radu i radničkih prava.
Uvjeren sam da se iz krize može izići jedino ako svi prihvate svoje odgovornosti.
Ne može se prepustiti tržištu da rješava gospodarsku krizu. Ono nije neovisno, osobe
vode tržište i stoga je potrebna etička odgovornost – zaključio je Moro.