Pretposljednji dan duhovnih vježbi u Vatikanu

Šesti, pretposljednji, dan Korizmenih duhovnih vježbi u Vatikanu, za Svetoga Oca i njegove suradnike u kuriji bio je u znaku Gospe. Kao teme za meditaciju, propovjednik, salezijanac don Enrico Dal Covolo predložio je Marijin „Veliča“ i „Pripovijest o Navještenju“, te razmišljanje o časnome sluzi Božjemu Ivanu Pavlu II.. Brojna su razmišljanja pape Benedikta XVI. o dubokome značenju Marijina 'Magnificat'. Podsjetimo na neka od njih.
Marijin Magnificat nas uči da je Bog na strani posljednjih – ističe Sveti Otac. Prije dvije tisuće godina, kao i danas, činilo se kao da svijet želi reći da oholi, moćni i bogati pobjeđuju nad malenima. Međutim, - upozorava Papa – Božji nacrt preokreće uporišta na kojima čovječanstvo radije gradi svoju budućnost. Ponizan je čovjek shvaćen kao onaj koji odustaje, koji je poražen, koji nema svijetu ništa za reći. Naprotiv, to je glavni put, i to ne samo zbog toga što je poniznost velika ljudska krepost, nego prije svega zbog toga što ona predstavlja način djelovanja samoga Boga – istaknuo je papa Benedikt XVI. na Misi s mladima, slavljenoj u Loretu, 2. rujna 2007. godine.
Marija u hvalospjevu izražava svoju poniznost, a kroz nju Božju veličinu. Riječi rođakinje Elizabete, „Blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje“, potiču u njezinu duhu hvalospjev Gospodinu koji je pogledao na poniznost službenice svoje. 'Veliča duša moja Gospodina'; Marija priznaje Božju veličinu. To je prvi neophodno potreban osjećaj vjere; osjećaj koji ljudskome stvorenju pruža sigurnost i slobodu od straha, iako se nalazi usred olujâ povijesti – napomenuo je Sveti Otac 31. svibnja 2008. godine, tijekom slavlja povodom svršetka marijanskoga mjeseca.
Hvalospjev „Veliča“ pravo je i duboko teološko tumačenje povijesti – ističe nadalje Sveti Otac. Tumačenje koje moramo stalno učiti od Marije, čija je vjera bez sjene i pukotine. Marija nam svojom poniznošću pokazuje nerazdvojnu vezu između veličine Stvoritelja i njegova stvorenja. Tamo gdje Bog nestaje, čovjek ne postaje veći; štoviše, gubi božansko dostojanstvo, gubi Božji sjaj na svom licu. (…) Samo ako je Bog velik, i čovjek je velik. S Marijom trebamo početi shvaćati da je to tako. Ne smijemo se udaljiti od Boga, nego Ga učiniti prisutnim – naglasio je Sveti Otac tijekom Mise na Veliku Gospu 2005. godine.
Današnji je dan na duhovnim vježbama bio posvećen marijanskoj duhovnosti, ali i Ivanu Pavlu II., i njegovu „Totus tuus“ (Sav tvoj) koji je posvetio Mariji. Djevica Majka stalno je prisutna u hodu vjere Božjega naroda prema svjetlu – piše Ivan Pavao II. u svojoj enciklici „Redemptoris Mater“, te pojašnjava - To na poseban način pokazuje hvalospjev „Magnificat“ (Veliča), koji, proizišao iz dubine Marijine vjere tijekom pohoda, ne prestaje kroz stoljeća odjekivati u srcu Crkve.