Irak bez kršćana, mogući je prizor koji se iz dana u dan sve više ostvaruje u zemlji
gdje je kršćanstvo nazočno od samih početaka. Križni put koji proživljava iranska
kršćanska zajednica Sveti Otac slijedi s velikim bolom. Posljednji atentati u Mossulu
protiv golorukih građana potaknuli su mosulskog biskupa Shimuna Nonu da govori o „humanitarnoj
krizi“. Samo prije par dana – izjavio je, kako prenosi agencija AsiaNews – više stotina
vjernika odlučilo je napustiti Mossul. Ali kršćani žele ostati u ovoj zemlji, istaknuo
je nadbiskup Francis Assisi Chullikat, apostolski nuncij u Iraku, govoreći o križnome
putu iračkih kršćana. Kršćani su ovdje već dvije tisuće godina a s iračkom stanovništvom
dijele iračku povijest. Svaki pokušaj da se umanji njihova nazočnost ili da ih se
iskorijeni uperen je protiv iračke države. Kršćani su zaista sastavnica ove države,
koju žele zajedno graditi i sudjelovati u obnovi zemlje. U ovim su godinama imali
važnu ulogu i nastoje je izvršiti u potpunosti. Prinos kršćana, svih kršćanskih Crkvi,
nazočnih u Iraku veoma je važan za budućnost države. Kršćani pak sa svoje strane nastoji
živjeti svoj poziv, svoje poslanje kako bi svi mogli sudjelovati u budućnosti blagostanja
i mira iračkoga naroda. U tome smislu, želio bih da državne vlasti, po mogućnosti
s potporom međunarodne zajednice, pruže potporu iračkim kršćanima kako bi mogli mirno
živjeti, ispovijedati i u sigurnosti svjedočit svoju vjeru – kazao je apostolski nuncij.
Na primjedbu kako su kršćani unatoč nasilju promicatelji pomirbe, rekao je kako
se kršćani u Iraku stvarno zauzimaju za istinsku pomirbu. Sve Crkve u Iraku sudjeluju
u međureligijskome dijalogu, u stalnom su dodiru s muslimanskom zajednicom u Iraku;
upravo sam primio izaslanstvo šijita i sunita koji su izrazili solidarnost s kršćanima,
naročito u Mossulu. To znači da su kršćani promicatelji mira i pomirbe, a njihovu
ulogu priznaje i vlada. Nažalost, u ovim teškim trenutcima, izgleda da lokalne vlasti
ne uspijevaju nadzirati nasilje nad iračkim stanovništvom. No, to ne znači da će kršćani
prestati promicati pomirbu u iračkome stanovništvu, oni će to uvijek činiti jer to
je poslanje Crkve u Iraku – istaknuo je nuncij. Govoreći o ulozi međunarodne zajednice
u Iraku, rekao je kako bi bilo dobro da se ona više zauzima za manjine u Iraku, naročito
za kršćane koji su najizloženiji nasilju, naročito u Mossulu. Važna je zaštita manjina
jer nemaju glas u društvu, one dakle mogu govoriti jedino preko međunarodnih ustanova.
Za kršćane je važno da im se jamče i štite prava na nacionalnoj razini, da im se jamči
budućnost u Iraku – istaknuo je nuncij Chullikat. Posljednje se vrijeme sve više
ističe važnost međureligijskoga dijaloga između kršćana i muslimana, naročito kada
je u pitanju opstanak kršćana na Bliskome istoku. Osvrćući se na taj dijalog u razgovoru
za našu radio postaju otac Mtanious Hadad, upravitelj melkitsko-katoličke bazilike
u Rimu i predstavnik patrijarha Gregoriosa III. Lahama, podrijetlom iz Sirije, rekao
je kako je dijalog moguć, a to je jedini način zajedničkoga života: ne može se svijet
dijeliti na arapsko-muslimanski i zapadno-katolički ili kršćanski. Mi smo kršćani
od prvoga trenutka kršćanstva: od prvoga dana bili smo u arapskim zemljama, a to znači
da smo arapski kršćani po rođenju i identitetu. Ne želimo napustiti Bliski istok,
jer mu pripadamo; četrnaest stoljeća smo živjeli međureligijski dijalog. U prošlosti
je bilo teških trenutaka u dijalogu između kršćana i muslimana, sada ih ima u Libanonu
i Iraku, ali to ne znači da kršćani moraju napustiti te krajeve – istaknuo je otac
Mtanious. Na upit o budućnosti Bliskoga istoka, rekao je kako je sada zaista težak
trenutak, ali ako želimo govoriti o nadi, moramo se vratiti dijalogu jer muslimani
moraju shvatiti da kršćani pripadaju tome svijetu, da smo i mi sudjelovali u stvaranju
arapske kulture. Treba se vratiti modernome načinu dijaloga, upoznati jedni druge,
jer većina problema proizlazi iz neznanja o nazočnosti kršćana na Bliskome istoku,
o bogatstvu koje su dali arapskoj kulturi – zaključio je otac Mtanious.