Sveti Otac o važnosti duhovnih vježbi

Prema već ustaljenoj tradiciji u Vatikanu se na početku korizme održavaju duhovne vježbe za Svetoga Oca i njegove suradnike, odnosno Rimsku kuriju. Ovogodišnje duhovne vježbe predvodi poznati teolog, salezijanac don Enrico dal Covolo na temu „Pouke Boga i Crkve o svećeničkome pozivu“. Kako se može zaključiti iz teme, Voditelj će govoriti o svećeničkome pozivu u Biblijskim tekstovima i u crkvenim ocima, a svaki dan će također govoriti o nekom iznimnom svećenikom liku, od svetoga Augustina do sluge Božjega Ivana Pavla II. Papa Benedikt XVI. je u brojnim okolnostima tijekom svoga pontifikata isticao važnost duhovnih vježbi i meditacije, za koju se danas rado rabi izraz „Lectio divina“.
Buka združuje glasove svijeta, a tišina odražava Božju riječ. Svijet zaražen užarenom medijskom bulimijom, pogotovo današnji, izgleda na prvi pogled nepropustan za riječ čija je snaga, podsjeća Biblija, „šapat laganog lahora“, A ipak, Bog govori današnjem svijetu jer brojni znaju u dubini svoje duše otkriti taj šapat. U tome uspijevaju, fizički izbjegavajući zbrku riječi pretvorenih u buku, kako bi se neko vrijeme vježbali u slušanju Riječi koja preobražava život. Duhovne se vježbe smještaju tu, točno u prostor koji odvaja površinski nesklad od dubokoga sklada. One su– ustvrdio je Benedikt XVI. – dragocjeno i učinkovito sredstvo da se u brzome i često kaotičnom smjenjivanju događaja i svakodnevnih poruka razabere glas Božji. Snažno iskustvo Boga, potaknuto slušanjem njegove riječi, shvaćene i prihvaćene u osobnome životu, pod djelovanjem Duha Svetoga, koji, u ozračju tišine i molitve, pod ravnanjem duhovnoga vođe, daje sposobnost razlučivanja čiji je cilj pročišćavanje srca, obraćenje života i nasljedovanje Krista radi učinkovitijega vršenja vlastitoga poslanja u Crkvi i svijetu – kazao je Benedikt XVI. 9. veljače 2008. godine.
Iz tišine duhovnih vježbi u dinamizam apostolata; tko za sebe odabere trenutke napornoga slušanja riječi Božje doista se ohrabren vraća svojim odgovornostima – tvrdi Sveti Otac. Dobre duhovne vježbe pridonose da onaj tko u njima sudjeluje obnovi radost i užitak liturgije, naročito dostojnoga slavljenja časoslova i posebice Euharistije; pomažu da se ponovno otkrije važnost sakramenta pokore (...) kao i vrednote i značenje euharistijskoga klanjanja. U duhovnim je vježbama također moguće otkriti potpuni i istinski smisao svete krunice i pobožnosti Križnoga puta – zaključio je Benedikt XVI.
Stoljećima drevna metoda ali veoma učinkovita za obavljanje duhovnih vježbi jest meditacija. Papa uvijek ističe važnost, potičući biskupe i svećenike da otkriju, i omoguće drugima otkriti duhovno bogatstvo koje proizlazi iz „molitvenoga čitanja Biblije“. Papa je često govorio o bitnim obilježjima meditacije, a nedavno je ustvrdio kako je za srednjovjekovne monaške teologe razmatranje nad Svetim pismom bilo osnovno. Za njih jednostavno čitanje Svetoga pisma nije bilo dostatno za otkrivanje njegova dubokog smisla, nutarnjeg jedinstva i transcendentalne poruke. Stoga je bilo potrebno prakticirati „duhovno čitanje“ u poslušnosti Duhu Svetome. Biblija je u školi otaca alegorijski tumačena, kako bi se n svakoj stranici, Staroga i Novog zavjeta, otkrilo što govori Krist o svome djelu spasenja – kazao je Benedikt XVI. 28 listopada 2009. godine.
A to što Krist govorio o svome djelu spasenja priopćava i današnjoj Crkvi, koja se – kako je rekao Sveti Otac – uvijek treba obnavljati i pomlađivati zahvaljujući riječi Božjoj, koja nikada ne stari niti se iscrpljuje. U razmišljanju Svetoga pisma nalazi se ključ te duhovne mladosti. Ustrajno čitanje Svetoga pisma popraćeno molitvom ostvaruje intiman razgovor u kojem se, čitajući, sluša riječ Božja a, moleći, joj se odgovara pouzdanim otvaranjem srca. Ta će praksa, ako je uspješno izvedena, donijeti Crkvi – u to sam uvjeren – novo duhovno proljeće. Razmišljanje Svetoga pisma valja poticati kao uporište biblijskoga pastorala, služeći se novim metodama, pozorno vrjednovanim, u korak s vremenom. Nikada se ne smije zaboraviti da je riječ Božja svjetiljka za naše korake i svjetlo na našem putu – kazao je Benedikt XVI. 16. rujna 2005. godine.