Prema već ustaljenoj tradiciji u Vatikanu se na početku korizme održavaju duhovne
vježbe za Svetoga Oca i njegove suradnike, odnosno Rimsku kuriju. Ovogodišnje duhovne
vježbe predvodi poznati teolog, salezijanac don Enrico dal Covolo na temu „Pouke Boga
i Crkve o svećeničkome pozivu“. Kako se može zaključiti iz teme, Voditelj će govoriti
o svećeničkome pozivu u Biblijskim tekstovima i u crkvenim ocima, a svaki dan će također
govoriti o nekom iznimnom svećenikom liku, od svetoga Augustina do sluge Božjega Ivana
Pavla II. Papa Benedikt XVI. je u brojnim okolnostima tijekom svoga pontifikata isticao
važnost duhovnih vježbi i meditacije, za koju se danas rado rabi izraz „Lectio divina“. Buka
združuje glasove svijeta, a tišina odražava Božju riječ. Svijet zaražen užarenom medijskom
bulimijom, pogotovo današnji, izgleda na prvi pogled nepropustan za riječ čija je
snaga, podsjeća Biblija, „šapat laganog lahora“, A ipak, Bog govori današnjem svijetu
jer brojni znaju u dubini svoje duše otkriti taj šapat. U tome uspijevaju, fizički
izbjegavajući zbrku riječi pretvorenih u buku, kako bi se neko vrijeme vježbali u
slušanju Riječi koja preobražava život. Duhovne se vježbe smještaju tu, točno u prostor
koji odvaja površinski nesklad od dubokoga sklada. One su– ustvrdio je Benedikt XVI.
– dragocjeno i učinkovito sredstvo da se u brzome i često kaotičnom smjenjivanju događaja
i svakodnevnih poruka razabere glas Božji. Snažno iskustvo Boga, potaknuto slušanjem
njegove riječi, shvaćene i prihvaćene u osobnome životu, pod djelovanjem Duha Svetoga,
koji, u ozračju tišine i molitve, pod ravnanjem duhovnoga vođe, daje sposobnost razlučivanja
čiji je cilj pročišćavanje srca, obraćenje života i nasljedovanje Krista radi učinkovitijega
vršenja vlastitoga poslanja u Crkvi i svijetu – kazao je Benedikt XVI. 9. veljače
2008. godine. Iz tišine duhovnih vježbi u dinamizam apostolata; tko za sebe odabere
trenutke napornoga slušanja riječi Božje doista se ohrabren vraća svojim odgovornostima
– tvrdi Sveti Otac. Dobre duhovne vježbe pridonose da onaj tko u njima sudjeluje obnovi
radost i užitak liturgije, naročito dostojnoga slavljenja časoslova i posebice Euharistije;
pomažu da se ponovno otkrije važnost sakramenta pokore (...) kao i vrednote i značenje
euharistijskoga klanjanja. U duhovnim je vježbama također moguće otkriti potpuni i
istinski smisao svete krunice i pobožnosti Križnoga puta – zaključio je Benedikt XVI. Stoljećima
drevna metoda ali veoma učinkovita za obavljanje duhovnih vježbi jest meditacija.
Papa uvijek ističe važnost, potičući biskupe i svećenike da otkriju, i omoguće drugima
otkriti duhovno bogatstvo koje proizlazi iz „molitvenoga čitanja Biblije“. Papa je
često govorio o bitnim obilježjima meditacije, a nedavno je ustvrdio kako je za srednjovjekovne
monaške teologe razmatranje nad Svetim pismom bilo osnovno. Za njih jednostavno čitanje
Svetoga pisma nije bilo dostatno za otkrivanje njegova dubokog smisla, nutarnjeg jedinstva
i transcendentalne poruke. Stoga je bilo potrebno prakticirati „duhovno čitanje“ u
poslušnosti Duhu Svetome. Biblija je u školi otaca alegorijski tumačena, kako bi se
n svakoj stranici, Staroga i Novog zavjeta, otkrilo što govori Krist o svome djelu
spasenja – kazao je Benedikt XVI. 28 listopada 2009. godine. A to što Krist govorio
o svome djelu spasenja priopćava i današnjoj Crkvi, koja se – kako je rekao Sveti
Otac – uvijek treba obnavljati i pomlađivati zahvaljujući riječi Božjoj, koja nikada
ne stari niti se iscrpljuje. U razmišljanju Svetoga pisma nalazi se ključ te duhovne
mladosti. Ustrajno čitanje Svetoga pisma popraćeno molitvom ostvaruje intiman razgovor
u kojem se, čitajući, sluša riječ Božja a, moleći, joj se odgovara pouzdanim otvaranjem
srca. Ta će praksa, ako je uspješno izvedena, donijeti Crkvi – u to sam uvjeren –
novo duhovno proljeće. Razmišljanje Svetoga pisma valja poticati kao uporište biblijskoga
pastorala, služeći se novim metodama, pozorno vrjednovanim, u korak s vremenom. Nikada
se ne smije zaboraviti da je riječ Božja svjetiljka za naše korake i svjetlo na našem
putu – kazao je Benedikt XVI. 16. rujna 2005. godine.