Pokorničkom procesijom Sveti Otac započeo korizmu

Papa Benedikt XVI. je jučer popodne tijekom svete mise, koju je predvodio, pristupio obredu pepeljenja istaknuvši da je čovjek pepeo koji Bog voli. U bazilici svete Sabine u Rimu, Papa je predstavio obred blagoslova i posipanja pepelom kao „gestu poniznosti, koja znači: priznajem se za ono što jesam, krhko stvorenje, učinjeno od zemlje i namijenjeno zemlji, ali učinjeno i na sliku Božju, određeno za Boga“, dodajući: Prah, da, ali ljubljeni, oblikovan ljubavlju, oživljen Božjim životnim daškom, kadar prepoznati Božji glas i odgovoriti mu, slobodno stvorenje i stoga kadro ne poslušati Ga, popuštajući napasti oholosti i samodostatnosti“ – kazao je Benedikt XVI.
Kao običnom vjerniku Papi je posuo glavu pepelom slovački kardinal Jozef Tomko, umirovljeni pročelnik Zbora za evangelizaciju naroda i naslovnik bazilike svete Sabine. Sveti je Otac potom posuo pepeo na glave brojnih kardinala među njima i kardinala Tarcisija Bertonea, državnoga tajnika, kardinala Agostina Vallinija, vikara za Rimsku biskupiju, te njegova prethodnika kardinala Camilla Ruinija.
Prije svete mise u bazilici svete Sabine, Papa je u crkvi svetoga Anselma predvodio molitvu u obliku rimskih „postaja“, potom se na čelu pokorničke procesije zaputio prema bazilici svete Sabine. Korizmeni običaj slavljenja svetih misa po rimskim „postajama“ potječe iz sedmoga stoljeća kada je papa sa svim rimskim svećenicima u jednoj od 43 gradske bazilike slavio svetu misu. Nakon uvodne molitve u procesiji se pjevajući Litanije svih svetih išlo od jedne do druge crkve, a na kraju je slavljena sveta misa. Na svršetku mise svećenici su uzimali euharistijski kruh i nosili ga vjernicima koji nisu mogli sudjelovati na obredu, a to je bio znak jedinstva i zajedništva svih članova Crkve.
Posipanje pepelom je u početku bilo namijenjeno javnim grješnicima, koji su zahtijevali da ih se tijekom korizme izmiri s Crkvom. Taj se obred s vremenom proširio na sve vjernike. Korizmena postaja označava hodočasničku dimenziju Božjega puka koji, pripremajući se za Veliki tjedan, intenzivnije proživljava korizmenu pustinju i kuša udaljenost od „Jeruzalema“, prema kojem će se na Cvjetnu nedjelju zaputiti, da Gospodin može – u Pashi – dovršiti svoje zemaljsko poslanje i ostvariti Očev plan.
Sveti je Otac u homiliji govorio o cjelokupnome korizmenom hodu, čiji će vrhunac biti Pasha, a koji se temelji na svemogućoj ljubavi Boga, njegovome apsolutnome gospodstvu nad svakim stvorenjem, koje se ostvaruje u beskrajnome praštanju, nadahnutom trajnom i općom željom za životom. Zaista oprostiti nekomu – istaknuo je Benedikt XVI. – isto je što i reći: ne želim da umreš, nego da živiš; uvijek i samo želim tvoje dobro. Spasenje je ustvari dar, milost Božja, ali da bi bilo učinkovito u mome životu zahtijeva moj pristanak, potvrđen u činima, to jest u želji da živim kao Isus, da ga nasljedujem. Slijediti Isusa u korizmenoj pustinji neophodan je dakle uvjet za sudjelovanje u njegovoj Pashi, njegovu izlasku – ustvrdio je Papa.
Adam je bio potjeran iz zemaljskog raja, koji simbolizira zajedništvo s Bogom – istaknuo je Benedikt XVI. – sada, da se vrati tome zajedništvu i dakle istinskome životu, vječnome životu, valja proći kroz pustinju, kušnju vjere. Ali ne sami nego s Isusom. On nam je – kao i uvijek – prethodio i već je pobijedio boj protiv zloduha. Eto smisla korizme – zaključio je Papa – liturgijskog vremena koje nas svake godine poziva da obnovimo svoju odluku slijediti Krista na putu poniznosti kako bismo sudjelovali u njegovoj pobjedi nad grijehom i smrću. Kao i svake godine, Papa je svim katolicima za korizmu uputio poruku: Božja se pravednost očitovala po vjeri u Krista.