Papina kateheza na općoj audijenciji - 17. veljače 2010
Papa Benedikt XVI. je u svojoj katehezi na današnjoj općoj audijenciji govorio o Korizmi
koja je vrijeme priprave za blagdan Uskrsa i istaknuo da je Krist konačni cilj i smisao
obraćenja. Draga braćo i sestre, na današnju Čistu srijedu započinjemo korizmeni hod
koji traje četrdeset dana i koji nas vodi radosti Gospodinova Uskrsa. Na tome duhovnom
putu nismo sami, jer nas Crkva prati i podupire od samoga početka Božjom riječju,
koja obuhvaća program duhovnog života i pokorničkog zauzimanja, kao i milošću sakramenata.
Riječi apostola Pavla nam pružaju u vezi s tim jasnu opomenu: "opominjemo vas da ne
primite uzalud milosti Božje… U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti.
Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa" (2 Kor 6,1-2). U kršćanskom
pogledu na život svaki se trenutak mora smatrati milosnim a svaki dan danom spasenja,
ali liturgija Crkve te riječi na sasvim osobit način veže uz vrijeme korizme. A da
je četrdesetodnevna priprava na Uskrs milosno vrijeme možemo shvatiti upravo iz apela
koji se upućuje za skromnog obreda pepeljenja a koji se izražava s dvije rečenice:
"Obratite se i vjerujte evanđelju!","Sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti"
kazao je Sveti Otac. Prva doziva u svijest obraćenje, riječ koju treba veoma ozbiljno
shvatiti, shvaćajući iznenađujuću novost koju ona u sebi krije. Poziv na obraćenje,
naime, raskrinkava i prokazuje površnost koja veoma često karakterizira naš način
života. Obratiti se znači promijeniti smjer životnog puta: to ne znači učiniti malu
promjenu, već pravi zaokret u životu. Obratiti se znači ići protiv struje, gdje je
"struja" površni, nedosljedan i iluzorni način života, koji nas često privlači, ovladava
nama i čini nas robovima zla odnosno zatočenicima duhovne osrednjosti. Obraćenjem,
međutim, čovjek stremi uzvišenijem kršćanskom životu, pouzdaje se u živo i osobno
evanđelje, koje je Isus Krist. Njegova je osoba konačni cilj i duboki smisao obraćenja,
on je put kojim smo svi pozvani kročiti u životu, dopuštajući da nas prosvijetli njegovo
svjetlo i podupire njegova snaga koja pokreće naše korake. Na taj način obraćenje
očituje svoje najblistavije i najočaravajuće lice: to nije jednostavna moralna odluka
da ćemo se popraviti u svom vladanju, već je to odluka proizišla iz vjere, koja nas
potpuno uključuje u duboko zajedništvo sa živom i konkretnom Isusovom osobom. Obratiti
se i vjerovati evanđelju nisu dvije različite ili slične stvari, već izražavaju istu
stvarnost nastavio je nadalje Benedikt XVI. Obraćenje je potpuni "da" onoga koji
predaje vlastiti život evanđelju, odgovarajući slobodno Kristu koji se prvi nudi čovjeku
kao put, istina i život, kao onaj koji jedini oslobađa i spašava. Upravo to je smisao
prvih riječi kojima, prema evanđelistu Marku, Isus započinje propovijed o "Božjem
evanđelju": "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte
evanđelju" (Mk 1,15).Izraz "Obratite se i vjerujte evanđelju" ne stoji samo na početku
kršćaninova života, već prati sve njegove korake, ostaje uvijek nov i širi se granajući
se u svim svojim izrazima. Svaki je dan povoljan i milosni trenutak, jer nas svaki
dan potiče predati se Isusu, pouzdati se u Njega, ostati u Njemu, živjeti kako je
živio On, učiti od Njega pravu ljubav, slijediti ga u svakodnevnom vršenju Očeve volje,
što je jedini veliki zakon života. Svaki je to dan, također usred teškoća i napora,
umora i padova, i kada smo u napasti napustiti put nasljedovanja Krista i zatvoriti
se u sebe same, u svoju sebičnost, zaboravljajući da se trebamo otvoriti Božjoj ljubavi
u Kristu, kako bismo živjeli po logici pravednosti i ljubavi. U nedavnoj poruci za
korizmu podsjetio sam da je "potrebna poniznost da bi se prihvatilo da trebam Drugoga
koji će me osloboditi onoga 'mojeg', da bi mi dao 'svoje'. To se osobito događa u
sakramentima pokore i euharistije. Zahvaljujući Kristovu djelovanju, otvaraju nam
se vrata 'veće' pravednosti, a to je pravednost ljubavi, pravednost onoga koji se
u svakom slučaju osjeća sve više dužnikom no vjerovnikom, jer je primio više no što
je mogao očekivati" primijetio je Papa. Povoljan i milosni trenutak korizme pokazuje
nam vlastito duhovno značenje također kroz drevni izraz: Sjeti se, čovječe, da si
prah i da ćeš se u prah pretvoriti, koji svećenik izgovara kada nas posipa s pepelom.
Vraćamo se tako na početke ljudske povijesti, kada je Gospodin rekao Adamu nakon prvoga
grijeha: "U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tà iz
zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti" (Post 3,19). Tu nam Božja riječ
doziva u svijest našu krhkost, štoviše našu smrt, koja je njezin krajnji izraz. Pred
urođenim strahom od svršetka, a još više u kulturnom ozračju koje na mnogo načina
teži cenzurirati stvarnost i iskustvo umiranja, korizmena nas liturgija, s jedne strane,
podsjeća na smrt pozivajući nas na realizam i razbor, ali, s druge strane, potiče
nas prije svega shvatiti i živjeti neočekivanu novost koju kršćanska vjera unosi u
stvarnost same smrti. Dragi prijatelji! Dok se pripremamo započeti skromni korizmeni
hod, želimo zazvati s posebnim povjerenjem zaštitu i pomoć Djevice Marije. Neka nas
ona, koja je prva povjerovala u Krista, prati u ovih četrdeset dana snažne molitve
i iskrene pokore, kako bismo, pročišćeni i potpuno obnovljeni u srcu i duhu, proslavili
veliko otajstvo uskrsnuća njezina Sina. Dobra korizma svima – kazao je na završetku
svoje kateheze Sveti Otac! Na današnjoj audijenciji bila je nazočna i skupina hodočasnika
iz Srbije koje je Papa srdačno pozdravio na hrvatskom: Od srca pozdravljam sve mlade
hodočasnike iz Srbije, predvođene predsjednikom Međunarodne Biskupske Konferencije
Svetih Ćirila i Metoda, nadbiskupom Stanislavom Hočevarom. Dragi prijatelji, došli
ste na grobove apostola očitovati svoju vjernost Apostolskoj Stolici. Upravo danas
započinjemo još jedno hodočašće, to jest korizmeni hod priprave za Uskrsnuće Gospodinovo.
Neka vam blagoslov, koji rado podjeljujem, pomogne da ustrajete. Hvaljen Isus i Marija!