Papa u posjetu Rimskoj bogosloviji

Kršćanstvo se ne sastoji u poštivanju izvanjskih normi nego u pronicanju otajstva Boga, koji se besplatno žrtvovao i trpio iz ljubavi, i prema tome određivati svoje djelovanje – istaknuo je Benedikt XVI. u govoru rimskim bogoslovima s kojima se u podnevnim satima 12. veljače susreo u sjemenišnoj kapeli Rimske bogoslovije na Lateranu. Već tradicionalno u prigodi blagdana zaštitnice Rimske bogoslovije, Gospe od Povjerenja, Papa se susreće s rimskim bogoslovima i objeduje s njima. Prije nagovora, u pratnji rektora bogoslovije msgr.-a Giovannija Tanija i kardinala vikara za Rimsku biskupiju Agostina Vallinija, Papa se u sjemenišnoj kapeli zadržao u kratkoj molitvi.
Nakon toga je studentima održao razmišljanje o lozi i trsovima, o čemu govori sveti Ivan u svome evanđelju, koje se jako dobro uklapa u svećeničku godinu, jer „neizravno ali jako duboko govori o sakramentu, pozivu, o radu u Gospodnjem vinogradu i o službeniku Njegova otajstva. Loza je starozavjetna slika za Božji puk – pojasnio je Sveti Otac – Bog je u ovome svijetu posadio lozu. Bog je gajio lozu, svoj vinograd, čuvao ga je. Istovremeno ova slika loze, vinograda, označava zaručničku ljubav i izraz je činjenice da Bog traži ljubav svoga stvorenja, da želi stupiti u ljubavni odnos, u zaručnički odnos sa svijetom– dodao je Benedikt XVI.
Ipak je stvarna povijest – prokomentirao je Papa – povijest nevjernosti, koja je umjesto dragocjenog grožđa urodila samo malim nejestivim stvarima. Ustvari, jedinstvo, bezuvjetno ujedinjenje između čovjeka i Boga, nije se pretvorilo u zajedništvo ljubavi. Naprotiv, čovjek se povlači u samog sebe, želi se posjedovati, želi Boga za sebe, želi za sebe imati svijet. Tako se vinograd uništava i postaje pust. Bog međutim– nastavio je Papa – postaje čovjekom i tako on sam postaje korijen loze a loza postaje neuništiva jer se sam Bog usadio u tu zemlju. Vidite dakle da kršćanstvo nije moralizam. Mi ne moramo činiti ono što Bog očekuje od svijeta, jer u stvari moramo, prije svega, ući u to ontološko otajstvo po kojem se Bog dariva. Moramo biti u Njemu, poistovjetiti se s Njim, biti oplemenjeni u njegovoj krvi da djelujemo s Kristom, jer je – kako je pojasnio Benedikt XVI. – etika posljedična bitku, a bitak prethodi djelovanju. Poslušnost više nije nešto izvanjsko nego je ostvarenje dara novoga bitka. To je život u kreativnosti ljubavi Kristove – ustvrdio je Sveti Otac.
Govoreći o Isusovu pozivu apostolima na Posljednjoj večeri: „ljubite se kao što sam ja vas ljubio“, rekao je kako je riječ o radikalizaciji ljubavi prema bližnjemu po Kristovu uzoru. Međutim i ovdje istinska novina nije to što mi činimo, nego je ono što je učinio Gospodin. Gospodina nam je dao samoga sebe, dao nam je istinsku novinu da budemo udovi njegova tijela. I stoga, novi zakon nije neka zapovijed teža od drugih. Novi zakon je dar, to je nazočnost Duha Svetoga koji nam je dan u sakramentu krštenja, u Krizmi, a daje nam se svaki dan u Euharistiji. Novina je dakle to što se Bog objavio – dodao je Papa – očitovao se, da nije više nepoznati Bog, tražen ali nepronađen ili samo izdaleka nagađan. Bog se očitovao u Kristovu licu, očitovao se u svojoj stvarnosti, pokazao je da je razum i ljubav, i tako nas učinio prijateljima. Nažalost i danas – primijetio je Papa – brojni žive daleko od Krista, ne poznaju njegovo lice te tako se vječna napast dualizma uvijek obnavlja – možda ne postoji samo dobro počelo nego i zlo, tako da prevladava viđenje svijeta u vlasti dvije jednako snažne stvarnosti – istaknuo je Benedikt XVI:
U katoličkoj se teologiji sada širi – požalio se Papa – pretpostavka da Bog nije svemoguć. Pokušava se neku vrstu obrane Boga, prema kojoj Bog ne bi bio odgovoran za zlo koje uvelike nalazimo u svijetu. Ali bijedna je ta obrana: Bog koji nije svemogući Bog. Kako bismo se mogli pouzdati u toga Boga, kako možemo biti sigurni u njegovu ljubav ako ona svršava tamo gdje počinje moć zla? – zapitao je Papa. Međutim, Bog više nije nepoznat: u licu raspetoga Krista vidimo Boga i vidimo istinsku svemoć, ne mit svemoći, kako ju neki shvaćaju kao sposobnost uništavanja, činjenja zla. Naprotiv – pojasnio je Papa – istinska svemoć je ljubav do te mjere da Bog može trpjeti za nas. Eto dakle sama se istinska pravednost objavljuje ne kao pokoravanje nekim normama, nego kao stvaralačka ljubav koja po sebi nalazi bogatstvo i obilje dobra; kao život u kreativnosti ljubavi s Kristom i u Kristu, ljubavi prožete dinamizmom – ustvrdio je Benedikt XVI.
Govoreći o vrijednosti molitve i važnosti da se od Boga traži božanski dar, velika stvarnost, da nam da svoga Duha kako bismo mogli odgovoriti na zahtjeve života i pomoći drugima u njihovim patnjama. Opravdano je moliti se Bogu i za sitne stvari našega svakodnevnog života – pojasnio je Papa – ali molitva je istovremeno hod, rekao bih stube: Sve više moramo učiti ono što možemo tražiti, te ono što ne trebamo moliti jer je izraz našega egoizma ili naše oholosti. Molitva na taj način biva proces pročišćavanja naših misli i naših želja. Ostati u Kristu je proces sporoga pročišćavanja, oslobađanja od samoga sebe, to je pravi hod koji se otvara radosti a koji je obilježen sakramentskom podlogom. Tako možemo naučiti – dodao je Sveti Otac – da Bog odgovara na naše molitve, često ih ispravlja, preobražava, vodi da konačno i stvarno budemo grane njegova Sina, prave loze, udovi njegova Tijela. Zahvalimo Bogu za veličinu njegove ljubavi. Molimo se da nam pomogne rasti i stvarno ostati u njegovoj ljubavi – potaknuo je Sveti Otac.