Papa primio članove Papinske akademije za život

Sama znanost nije dovoljna za shvaćanje vrednote ljudskoga dostojanstva, kao ni za jamčenje poštovanja prema svetosti života. To je moguće samo ako se prepozna da u njima blista temelj naravnoga zakona, koji je upisao Bog, a ne čovjek. Tim je riječima papa Benedikt XVI. govorio o osjetljivoj temi bioetike u odnosu na suvremene probleme, na audijenciji u koju je 13. veljače primio članove Papinske akademije za život zajedno s njihovim predsjednikom, nadbiskupom Rinom Fisichellom, koji su se ovih dana okupili na općoj skupštini.
Zamisao da je život tvar kojom znanost može manipulirati kao s drugim organskim nakupinama, ili pak laki pijetet onoga koji osjeti ganuće u 'krajnjim situacijama', vjerujući da to vrijedi kao poštovanje ljudskoga dostojanstva; sve su to – prema Papinim riječima – opasna zastranjenja, ako se zanemari ili ne prizna vrednota naravnoga zakona. Danas se pitanje cjelovitoga ljudskog razvoja rješava na području bioetike – primijetio je Sveti Otac. Riječ je o vrlo osjetljivome i odlučujućem području, na kojemu se velikom snagom pojavljuje bitno pitanje: je li se čovjek sam proizveo, ili on ovisi o Bogu. Znanstvena otkrića na tom području i mogućnosti stručnoga zahvata čine se toliko unaprijeđeni da nameću izbor između dviju racionalnosti: one razuma otvorenoga za nadnaravno ili one razuma zatvorenoga u imanentnost – naglasio je Sveti Otac.
Samoj je bioetici, u trenutku kada se pojave mogući sukobi u tumačenjima, potreban čvrst normativan oslonac, - istaknuo je nadalje Papa – a on se temelji na naravnome moralnom zakonu. Priznavanje ljudskoga dostojanstva, – pojasnio je – kao neotuđivo pravo pronalazi svoj glavni temelj u tom zakonu koji nije napisala ljudska ruka, nego ga je Bog Stvoritelj upisao u ljudsko srce. Potrebno je stoga odlučno ponavljati da ne postoji poimanje ljudskoga dostojanstva vezano samo uz vanjske elemente poput napretka znanosti, postupnosti u formaciji ljudskoga života ili lakoga pijeteta pred graničnim stanjima. Kada se zaziva poštovanje dostojanstva osobe, bitno je da ono bude puno, potpuno i bez ograničenja, osim onih u priznavanju da se uvijek nalazimo pred ljudskim životom – naglasio je Sveti Otac.
Primijetivši nadalje kako ni sami znanstvenici ne mogu nikada misliti da u rukama imaju samo beživotnu tvar kojom mogu baratati, Papa je naglasio kako je od samoga prvog trenutka ljudski život obilježen time da je ljudski život, te je stoga uvijek, posvuda, i unatoč svemu, nositelj vlastita dostojanstva. U suprotnome, uvijek bismo bili u opasnosti od svrhovita korištenja znanosti, s neizbježnom posljedicom lakoga pada u samovolju, diskriminaciju i gospodarski interes jačega – upozorio je Sveti Otac.
Spajanje bioetike i naravnoga moralnog zakona, stoga, – prema Papinim riječima – omogućuje bolju zaštitu pravâ dostojanstva koje je urođeno ljudskome životu od njegova prvoga trenutka pa do njegova prirodna svršetka, a koja, unatoč većoj osjetljivosti, ipak nisu uvijek priznata ljudskome životu u njegovu prirodnom razvoju i razdobljima najveće slabosti. Naravni moralni zakon, ojačan upravo univerzalnim obilježjem koje omogućuje suglasnost među pojedincima i različitim kulturama, pomaže u uklanjanju takve opasnosti, i ponajviše, zakonodavcu pruža jamstvo za istinsko poštovanje, kako osobe, tako i svih stvorenja. Povijest je pokazala kako može biti opasna i štetna država koja donosi zakone koji se odnose na osobu i društvo, težeći tome da ona sama bude izvor i načelo etike. Bez univerzalnih načela koja omogućuju utvrđivanje zajedničkoga nazivnika za cijelo čovječanstvo, ne treba nikako podcijeniti opasnost od relativističkoga zastranjenja na razini zakonodavstva – napomenuo je na koncu Sveti Otac.