Crkvena zbivanja u BiH

Prošle nedjelje se cijela krajevna Crkva u Bosni i Hercegovini ujedinila s Općom Crkvom u molitvi za život. U svojoj Poruci biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, predsjednik Vijeća za obitelj Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine istaknuo je da je pravo na život najbitnije i najosnovnije pravo te da Bog zapovijeda čovjeku: ´Ne ubij!´. „Mjerilo jedne civilizacijske sredine, jednog društva, koje je ujedno univerzalno, trajno mjerilo i obuhvaća sva vremena i sve kulture, sastoji se u odnosu te sredine prema životu. Društvo, sredina, država gdje se ne uvažava čovjek i njegovo pravo na dostojanstven život, nego se prezire i zanemaruje čovjeka i njegova neotuđiva prava, takvo društvo i takva sredina zavrjeđuju da ih se naziva barbarskim, pa makar imala velike uspjehe na području privrede, tehnike, znanosti i umjetnosti“, poručio je biskup Komarica podsjećajući da se Crkva - unatoč slabostima i nevjeri mnogih svojih sinova i kćeri – uporno i ustrajno zauzimala i zauzima za nerođene i rođene, za bolesne, napuštene, ostarjele, osamljene, nezbrinute, prognanike i izbjeglice, gurnute na rub društva i obespravljene svake vrste.
Svoje zauzimanje za život Crkva osobito pokazuje kroz brigu za bolesne osobe za koje se jučer (11. 2.) molilo i u crkvama širom BiH na Dan bolesnika. Toga dana biskup Komarica je predslavio Euharistiju u Caritasovu domu za starije osobe u Banjoj Luci, a na početku ga pozdravio direktor biskupijskog Caritasa mons. Miljenko Aničić. Na Misi su sudjelovale starije osobe i djelatnici Doma za starije kojima je pročitana poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnih 2010. i prenesen apostolski blagoslov te bolesnima i starijima podijeljeno bolesničko pomazanje. I u crkvi sv. Vinka Paulskog u središtu Sarajeva, koja je vlasništvo sestara milosrdnica i uz koji se dovršava unutarnje opremanje Zdravstvenog centra, slavljena je Misa za bolesnike na koju su se okupili zdravstveni djelatnici te učenici Srednje medicinske škole KŠC-a.
Sarajevski dnevnik „Oslobođenje“ u svom broju od 10. veljače objavio je intervju s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinko Puljićem. Upitan za mišljenje o promjene Zakona o prebivalištu u Hrvatskoj, kardinal Puljić je odgovorio kako prijedlog nije bio dovoljno domišljen te da se nije dovoljno mislilo o njegovim mogućim posljedicama. Također je kazao da bi nerazuman zakon mogao stvar pogoršati i istinski više opustjeti posebno na sjeveru BiH. „Ovim putem želim pozvati Hrvate iz Posavine da ne budu kukavice te da svoju očevinu tako lako ne napuštaju jer time postaju izdajice svoga roda i naroda i preziru suze, krv i znoj kojim su njihovi očevi natapali tu grudu. Želimo biti vrijedni potomci svojih slavnih predaka“, kazao je kardinal Puljić. Dodao je kako je teško nabrojati sve koji su odgovorni što su iz Bosanske Posavine i sjevernijih dijelova BiH Hrvati katolici prognani i što se nisu vratili. „Čini mi se da odgovornost, u različitoj mjeri, leži na svim stranama. Čija je najveća? Zasigurno onih koji su to učinili, a potom onih koji su to legalizirali iako se ne smije zaboraviti ni one koji su svojim odlukama ili nemoralnim i nepravednim dogovorima omogućili da neki krajevi budu opustošeni kao i oni koji su svojom sebičnom lokalnom ili regionalnom politikom i nezauzimanjem propustili učiniti da se Hrvati vrate na svoja ognjišta. Najžalosnije od svega jest da su sve te politike još uvijek prisutne samo u manjoj mjeri i više prikrivene koristeći druga sredstva“, kazao je kardinal Puljić.
A od posebne važnosti za cijelu BiH pa tako i za Hrvate u njoj jest potreba promjene Ustava odnosno Daytonskog sporazuma kako bi sva tri naroda i svaki građanin u BiH bio jednakopravan. Upravo tu potrebu istaknuo je kardinal Puljić tijekom razgovora s viskom predstavnikom u BiH Valentinom Inzkom kojeg je primio prošlog ponedjeljka (8. veljače). Kardinal Puljić je upoznao visokog predstavnika Inzka s nekim poteškoćama s kojima se susreće mjesna Crkva vrhbosanska na planu nevraćanja nacionalizirane imovine. A o nevraćanju imovine progovorio je i pomoćni biskup vrhbosanski mons. dr. Pero Sudar u jučerašnjem intervju mostarskom „Dnevnom listu“ nazvavši odluku Vlade Federacije BiH da se Vrhbosanskoj nadbiskupiji u cijelosti vrati zgrada Nadbiskupske gimnazije u Travniku čistom fikcijom. Pojasnio je da je prije sedam godina, nakon tužbe koju je podigla Nadbiskupija zbog vjerske diskriminacije, Dom za ljudska prava donio presudu prema kojoj je cijela zgrada trebala biti vraćena u roku od godinu dana te da je Vrhbosanska nadbiskupija bila spremna dati i dio svoga zemljišta za izgradnju zgrade Srednjoškolskog centra. „Unatoč svemu, čujem da Općina Travnik na crkvenom zemljištu gradi spomenutu zgradu… Iz rečenoga je jasno kakva je provedba obvezujućih presuda, potpisanih ugovora i tretmana Katoličke crkve u FBiH. Ponavljam, riječ je o presudi vezanoj za vjersku diskriminaciju“; kazao je biskup Sudar.
Upitan o uvjetima u kojima djeluju katolički školski centri, biskup Sudar je odgovorio da su školske zgrade, namještaj i opremljenost učilima, možda, i iznad bosanskohercegovačkoga prosjeka te da za to imaju zahvaliti isključivo dobročiniteljima iz inozemstva. „Moje petnaestogodišnje iskustvo govori da se za dobro osmišljene projekte uvijek nađe onih koji hoće i mogu pomoći. Jasno, zahvalni smo i nadležnim ministarstvima koja, kao i sve druge ustanove od javnoga interesa, financiraju i naše škole. Kao i svi oni koji u ovoj zemlji pokušavaju nešto činiti, imamo poteškoća, ali, hvala Bogu, nisu nerješive. Mogu reći da je, zapravo, jedina poteškoća ili teret s kojima se susreću katoličke škole za Europu tužna činjenica da velik postotak naših, često ponajboljih, učenika nakon završetka srednjeg školovanja odlazi iz ove zemlje. Ni stipendije koje naša zaklada 'Za mudrost i plemenitost' nudi onima koji ostaju, nisu dostatna stimulacija jer mladi se boje budućnosti u ovoj zemlji. Velik je to gubitak. Napose, kada se zna koliko ih u tuđemu svijetu padne u najraznovrsnije mreže kriminala“, istaknuo je biskup Sudar.