Isusove Male sestre , sestra Blaženka

U Crkvi i svijetu primile smo poslanje životom svjedočiti Isusova otajstva u Betlehemu i Nazaretu. U dvije rečenice naša utemeljiteljica mala sestra Magdalena ovako sažimlje naše poslanje: «Budite kontemplativke, ostajući vrlo bliske svojoj braći, živeći s njima svoj život, dijeleći radosti i patnje, postajući svima sve» i “Budite ‘osmijeh’ svijetu to je moja najveća želja… Budete li samo mala zraka sunca koja ulazi u mračnu i hladnu prostoriju da je osvijetli i ugrije, bit će to dovoljno».
Mala sestra Magdalena rođena je 1898. godine u Francuskoj. Od malena obilježena je bolnim iskustvom granica. Stoga će cijeli život tražiti granice, prelaziti ih, osnivati na njima zajednice. Još od djetinjstva nosi u sebi čežnju posvetiti život Bogu. U 23. godini čitajući životopis malog brata Karla (Charlesa de Foucaulda) nalazi ostvarenje svoga sna: «Življeno Evanđelje, potpuno siromaštvo i iznad svega Ljubav…“ Nakon 20 godina čekanja odlazi u Alžir, gdje na blagdan Male Gospe 1939. god. polaže svoje prve redovničke zavjete te osniva Bratstvo Isusovih malih sestara. Sama kaže, «Sva povijest osnutka ukratko se sabire u ovih nekoliko riječi: Bog me uzeo za ruku i slijepo sam ga slijedila, u potpunoj noći i zamršenom nedostatku ljudskih sredstava, ali s beskrajnim povjerenjem u svemoć Isusa, Gospodara nemogućega.» Prvih pet godina živi sama s nomadima i s njima dijeli sve. 1946. godine mala sestra Magdalena spoznaje kako se zajednica ima proširiti na sve kontinente.
Nakon Sahare, male sestre ulaze u tvornice u mnogim zemljama Europe. Vrlo brzo mala sestra Magdalena osniva zajednice na Bliskom Istoku. Na put oko svijeta polazi 1953. godine. Od 1956. godine posjećuje zemlje srednje i istočne Europe, iza «željezne zavjese», kako bi svima koji trpe donijela Kristovu Ljubav. Dolazila je i na naše prostore, ukupno 25 puta hodočasteći na Trsat, Brezje, Mariju Bistricu, Tekije, posjećujući prijatelje. U Rimu 06. studenog 1989. godine prešla je nebeskom Ocu. Na dan njena ispraćaja pao je i Berlinski zid, otvorile su se granice koje je godinama prelazila. Intuicija male sestre Magdalene, naše utemeljiteljice, pokazuje nam put dubokog poštovanja svake ljudske osobe. To je ponizna, ranjiva ljubav koja se ne nameće. I naši redovnički zavjeti pozivaju nas «ljubiti s nježnošću» (usp. MIh 6,8). Nježnost, kao nenametljiva blagost u biti je kvaliteta komunikacije koju predlažemo u danom trenutku, danom odnosu. Ona postaje oživljavajuća srž naših međuljudskih odnosa, pogledom, riječju, gestom koje žele utjeloviti poštovanje, blizinu, dijeleći teškoće i radosti života.
Poput Isusa u Nazaretu živimo naš redovnički, kontemplativni život u svijetu. Osobitost naših zajednica je u jednostavnosti života, u duhu malenosti i u poštovanju prema svakoj ljudskoj osobi. Svakodnevno smo pozvane:- živjeti odnose s ljudima u uzajamnom davanju i primanju
- dati prednost prijateljstvu, osobama koje su na rubu
- izabirati „minimum potrebnog“ u potrošačkom društvu
- živjeti kulturu mira izabirući ne-nasilje kao životni stav
- prihvaćati da naš način života nije uvijek vidljivo učinkovit
- otkivati sve što vodi životu…Njegovati nam je ujedno zajedništvo s Bogom, zajednički, sestrinski život i blizinu s ljudima. Biti nam je jednostavno prisutne, živjeti prijateljstvo, besplatno i uzajamno. Od Isusa učimo kako su kršćanski i ljudski život neodvojivi. U običnosti svakodnevice živjeti nam je Evanđelje, svjedočiti radost našeg posvećenja Bogu, svjedočiti Njegovu blizinu, Božje lice Ljubavi. Živimo u malim zajednicama. Uzajamnim prihvaćanjem naših darova i krhkosti izgrađujemo zajednice jednostavnog ozračja koja zovemo bratstva. Njegujemo gostoprimstvo u želji da svi koji k nama dolaze budu primljeni kao što nam i jesu, naša braća i sestre u Kristu. Rođene smo u pustinji i naša duhovnost obilježena je traženjem Boga u tišini. Redovito se povlačimo na dane samoće, u „pustinju“, kako bismo do Isusovih nogu učile ljubiti s više nježnosti. Njegujemo svakodnevno euharistijsku molitvu klanjanja u tišini noseći u molitvi nakane Crkve, svijeta, prisutne Bogu u Kruhu kako bismo i same postale kruh drugima.
Prisutne smo na svim kontinentima, u 67 zemalja i ima nas 1250 malih sestara. Međunarodni smo Red Papinskog prava. Pripadamo različitim kulturama, narodima i rasama. Svakom narodu, svakoj kulturi želimo se približiti s poštovanjem i ljubavlju, svjedočeći tako jedinstvo u različitosti. Isus, koji je prije svoje muke žarko molio Oca „da svi budu jedno“ i koji je dao svoj život „da bi sabrao raspršenu djecu Božju“, traži od nas da budemo mirotvorci. U svakome, kakva god bila njegova uvjerenja, želimo prepoznavati što je dobro te otkrivati tračak svjetla i istine koji dolazi od Boga.
Našu Regiju čine tri zemlje: Hrvatska, Mađarska i Srbija. I u Regiji nas je 20 malih sestara. U Hrvatskoj i u Srbiji smo od 1969. godine i to u Aljmašu, Ruskom Krsturu i Beogradu. U Zagrebu gotovo 30 godina bile smo u četvrti Trnje radeći u više tvornica. Trenutno smo u Dubravi. Četiri godine dvije male sestre su živjele u Izbjegličkom centru Gašinci, kod Đakova, dijeleći s izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine posljedice rata. I zaključno, u našoj krhkosti, u krhkosti naših malih zajednica, kao u gorušičinu zrnu, pronalazimo svakodnevni poziv i izazov obraćenja: biti snažni znak života, znak Božjeg Kraljevstva. Upravo smo u počecima priprave za Generalni Kapitul 2011. godine s temom: «Danas u svijetu dati razlog Nade».