Na Dan posvećenoga života Papa predvodio večernju molitvu

Svijet ne privlače toliko učitelji koliko svjedoci. Jedno od najvažnijih i najpoznatijih načela učiteljstva papâ može se primijeniti na život redovnika koji se posvećuju Bogu u posebnoj ustanovi kako bi u svijetu služili Evanđelju. To je uvjerenje kroz godine usmjeravalo misli Benedikta XVI. o posvećenome životu, posebno kada se 2. veljače, na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, odnosno Svijećnicu, Papa obraća redovnicima, upravo na dan kada se spominju i slave svoj posebni poziv. I danas se popodne, predvodeći Večernju u Bazilici svetoga Petra, Sveti Otac osvrnuo na važnost redovničkoga života za Crkvu i društvo.
Prizor iz Lukina Evanđelja u kojemu stari Izraelac Šimun ide u susret malome Isusu kojega su Marija i Josip prikazali u hramu, uzima ga iz njihovih ruku kako bi ga zagrlio i izrazio Bogu svu svoju radost zbog tog tako dugo očekivanog susreta, jest poput prozora na kojemu se Stari zavjet pokazuje Novome. U očima starca Šimuna odražavaju se oči prorokâ koji su navijestili Mesiju ne vidjevši ga. U starčevu je zagrljaju djeteta vrijeme prvoga Saveza koje fizički dodiruje vrijeme spasenja. Papa Benedikt XVI. je u propovijedi na Svijećnicu 2006. godine istaknuo Šimunovo iskustvo, te kazao kako on u tom Djetetu prepoznaje Spasitelja, ali u Duhu naslućuje da će se oko Njega odlučivati sudbine čovječanstva, te da će morati puno trpjeti zbog onih koji će ga odbiti. (…) Zanos je toliko velik da su život i smrt ista stvar, a 'svjetlost' i 'slava' postaju opća objava – rekao je Sveti Otac.
Moje su oči vidjele tvoje spasenje, sa zahvalnošću kaže starac Šimun. Ali želja za tom objavom nije se nikada ugasila – pojasnio je nadalje Papa. Kao što su stari Šimun i Ana bili željni vidjeti Mesiju prije svoje smrti, te su o njemu govorili onima koji su očekivali otkupljenje Jeruzalema, tako je i u ovo naše doba, posebno među mladima, raširena potreba za susretom s Bogom – istaknuo je Sveti Otac na svijećnicu 2007. godine. Oni koje je Bog izabrao za posvećeni život, na odlučan način čine tu duhovnu čežnju. U njima, naime, boravi samo jedno iščekivanje – ono Kraljevstva Božjega; da Bog kraljuje u našim željama, našim srcima, u svijetu. U njima izgara jedna jedina žeđ za ljubavlju, koju samo Bog može ugasiti – naglasio je Papa.
Više puta sam i ja želio istaknuti da današnji ljudi osjećaju snažan religijski i duhovni poziv, ali su spremni slušati i slijediti samo onoga tko dosljedno svjedoči vlastito prianjanje uz Krista – napomenuo je Sveti Otac 18. veljače 2008. godine, susrevši se sa skupinom predstavnika redovničkih ustanova posvećenoga i društava apostolskog života. Stoga je današnja proslava velika prigoda za to da zajedno zatražimo od Gospodina dar sve veće i djelotvornije prisutnosti redovnikâ, redovnica i posvećenih osoba u Crkvi koja se kreće putovima u svijetu – kazao je Sveti Otac te napomenuo kako ovaj blagdan podsjeća da njihovo evanđeosko svjedočanstvo, kako bi uistinu bilo djelotvorno, treba proizići iz bezrezervnoga odgovora na poticaj Boga koji ih je, posebnim činom ljubavi, posvetio sebi. Ne skrivajući ni probleme koji se već dugo provlače kroz posvećeni život, poput pada broja zvanja, starenja redovnika, a ponekad i – kako je kazao – duhovnoga i karizmatskoga umora, Papa je istaknuo kako unatoč teškoćama – koje je dobro gledati hrabro i u istini, ipak valja istaknuti znakove pozitivnoga kretanja, posebno kada su zajednice odlučile vratiti se na početke kako bi što više živjeli u skladu s duhom utemeljitelja.