Korjenito nasljedovanje Isusa, to je jedna od brojnih definicija Benedikta XVI. o
redovnicima, čiji se dan, tradicionalno, obilježava 2. veljače, na blagdan Gospodinova
prikazanja. Za razliku od drugih godina, priopćeno je iz Ureda za papinska liturgijska
slavlja, kardinal Franc Rodé neće u utorak (sutra) predvoditi misno slavlje u bazilici
svetoga Petra, nego će Sveti Otac predvoditi Večernju molitvu. Papa Benedikt XVI.
je na prigodnim liturgijskim slavljima prošlih godina održao duboka razmišljanja o
redovničkome životu. Naziva ih se posvećeni a kao brojni drugi odabrali su nasljedovati
Isusa, ali se možda ni u kome kao u njima u potpunosti, providno, ne nazire Njegov
lik. Muškarci i žene nekog dana u njihovu životu su bili, poradi neke rečenice, susreta,
duševnoga pokreta – zahvaćeni snagom karizme i stoga su se odrekli obiteljske ljubavi,
dugogodišnjih osobnih planova, materijalne sigurnosti, taženja mjesta u društvu da
omoguće neodoljivom nutarnjem nadahnuću da postanu obitelj, projekt, dobro i identitet.
Njihova osobna povijest u vrijeme njihova poziva postaje povijest opće Crkve i umetak
velikoga mozaika koji je evanđelje sagradilo u dvotisućnoj povijesti karizma. Na molitvi
Večernje 2. veljače tijekom pontifikata, a koju će i sutra predvoditi s početkom u
17 sati i trideset minuta u bazilici svetoga Petra, Papa je s velikim poštovanjem
i divljenjem tumačio obilježja posvećena života, nazvavši ga „posvemašnjim nasljedovanjem
Isusa“. Kao što je ustvari Isusov život, u poslušnosti i odanosti Ocu, živuća
prispodoba o 'Bogu s nama', tako i stvarna privrženost posvećenih osoba Bogu i braći
biva za današnji svijet rječiti znak kraljevstva Božjega (...). Njihovo je potpuno
predanje u Kristove ruke i Crkve snažno i jasno naviještanje Božje nazočnosti našim
suvremenicima. Dar svjetla, povlašteni put: brojne su definicije za izbor života koji
zahtijeva, bez obzira na različite oblike u kojima se može očitovati, – tvrdi Sveti
Otac – istu reakciju: „bezrezervni odgovor“ na Božji poziv. Tako se događa – primijetio
je Papa – da „znak proturječja“ životâ sasvim potrošenih za nebesko kraljevstvo, u
očitoj suprotnosti s logikom svijeta, otkriva svijetu „često zanemarivane istine“:
Sa svojim primjerom nerijetko zbunjenome svijetu, koji ustvari sve više žudi za smislom,
naviještaju da je Bog gospodar života. Birajući poslušnost, siromaštvo i čistoću poradi
nebeskoga kraljevstva, svjedoče da nikakva privrženost i ljubav prema stvarima nije
kadra sasvim zasititi srce; da je zemaljski život više-manje dugo iščekivanje susreta
'licem u lice' s božanskim zaručnikom. Za Crkvu je dakle svetkovina Gospodinova
prikazanja prigoda da zahvali Kristu za trajnu vatru koja dvadeset stoljeća pali srce
brojnih zaljubljenika u evanđelje. Plamen Duha Svetoga koji u velikodušnome srcu tih
osoba – tvrdi Sveti Otac – „novim svjetlom“osvjetljava onaj posebni naglasak riječi
Božje koja je u njihovo doba prosvijetlila utemeljitelje i utemeljiteljice raznih
redovničkih ustanova. Duh Sveti privlači neke osobe da na korjenit način žive evanđelje
i da ga pretaču u velikodušniji način nasljedovanja. Tako se iz njega rađa djelo,
redovnička obitelj koja, sa svojom nazočnošću, na svoj način biva živo tumačenje Božje
riječi. Nastajanje karizmi posvećenoga života – kaže II. vatikanski sabor – može se
dakle tumačiti kao Kristovo očitovanje kroz vjekove, kao živo evanđelje koje se aktualizira
u uvijek novim oblicima – kazao je Benedikt XVI. 2008. godine. A kad životne teškoće
i raznovrsni izazovi modernoga doba s namazom umora i obeshrabrenja, zatamne kristal
redovničkoga zvanja, dragi redovnici – rekao je Papa 2007. godine – budite sigurni,
jer je posvećeni život „božanski dar“, da ga sam Bog prema svojim nacrtima vodi dobrome
svršetku“. A između brojnih uzora na kojima se moguće nadahnuti Benedikt XVI. je ukazao
na svetoga Pavla: Možemo reći da on pripada onome mnoštvu „mističnih graditelja“,
čiji je život ujedno kontemplativan i aktivan, otvoren Bogu i ljudima kako bi obavljao
učinkovitu službu evanđelju – ustvrdio je Benedikt XVI. 2009. godine govoreći o svetome
Pavlu.