Izreći odluku o ništavnosti braka, ne poštujući pritom objektivnost tog sakramenta,
nego samo radi subjektivne zadovoljštine podnositeljâ zahtjeva koji su u nepravilnome
položaju, znači instrumentalizirati istinu i pravednost, te izraziti loše primijenjeni
osjećaj za ljubav. Papa Benedikt XVI. jasnim se riječima obratio članovima Rimske
rote, koje je 29. siječnja primio u audijenciju u prigodi početka sudske godine. Istaknuvši
kako ženidba uživa potporu prava, Sveti je Otac napomenuo da ju u slučaju dvojbe treba
smatrati valjanom sve dok se ne dokaže suprotno. Inače bi se moglo ostati bez objektivnoga
uporišta za odluku o ništavnosti, pretvarajući svaku bračnu teškoću u simptom neostvarivanja
zajednice čija se bitna pravna jezgra, odnosno nerazrješiva veza, u stvari niječe
– primijetio je Papa. Govoreći o odnosu između pravednosti, ljubavi i istine, Sveti
je Otac svoje razmišljanje razvio na mislima iz enciklike 'Caritas in veritate' (Ljubav
u istini). Potrebno je voditi računa o raširenoj i ukorijenjenoj težnji, iako ona
nije uvijek očevidna, koja vodi do suprotstavljanja pravednosti i ljubavi, gotovo
kao da jedna isključuje drugu – upozorio je Sveti Otac te napomenuo kako na toj crti,
odnoseći se posebno na život Crkve, neki smatraju da bi pastoralna ljubav mogla opravdati
svaki korak prema proglašenju ništavnosti ženidbene veze, kako bi se izišlo u susret
osobama koje se nalaze u nepravilnome bračnom stanju. Samu bi se istinu, iako zazvanu
riječima, moglo na taj način gledati kao sredstvo, što bi ju od slučaja do slučaja
prilagođavalo različitim potrebama. U temelju takvoga pogrešnog postupanja – upozorio
je Papa – nalazi se mentalitet, nazočan i u Crkvi, koji ponekad podcjenjuje Kanonsko
pravo, kao da je ono samo tehničko sredstvo u službi bilo kojega subjektivnog interesa,
neutemeljenoga na istini. I obratno, samo ako se pravednost i istina o kršćanskome
braku ispravno shvaćaju, moguće je shvatiti koje mjesto ima ljubav u toj odluci. Napomenuvši
nadalje da postupci ne smiju trajati više od godinu dana na prvome stupnju, i ne više
od šest mjeseci na drugome, Papa je istaknuo da se u istom tom vremenu treba djelotvorno
zalagati svaki put kada se nazire nada u dobar svršetak, kako bi se supružnike navelo
da eventualno potvrde brak i ponovno uspostave bračni život. Osim toga, - naglasio
je Sveti Otac – ne treba zanemariti napore oko stvaranja ozračja ljudske i kršćanske
raspoloživosti među supružnicima, a koja se temelji na traženju istine. Osvrnuvši
se potom na još jednu moguću pogrešku, do koje može doći iz – kako je rekao – pseudopastoralnih
motiva, a na traženje podnositelja zahtjeva da se po svaku cijenu postigne odluka
o ništavnosti, kako bi se, između ostaloga, nadvladala prepreka u primanju sakramenata
Pokore i Euharistije, Sveti je Otac napomenuo da bi olakšavanje puta prema primanju
sakramenata bio veliki nedostatak pravednosti i ljubavi, uz opasnost da te osobe žive
u objektivnoj suprotnosti s istinom osobnoga stanja. Bez istine, ljubav klizi u sentimentalnost.
Ljubav postaje prazna ljuska koju treba samovoljno ispuniti. To je pogubna opasnost
ljubavi u kulturi bez istine – naglasio je na koncu Sveti Otac.