Maria Voce, predsjednica pokreta Fokolarina, nastavlja putovanje na azijskome kontinentu,
naime cilj joj je posjetiti članove pokreta u Japanu, Koreji, Filipinima i Tajlandu,
i uz to nastaviti započeti međureligijski dijalog u Aziji, naročito s budistima. Znakovit
je susret koji se prošlih dana zbio u Tokyu, u Japanu, na kojem je Maria Voce govorila
pred više od 3000 članova udruge budističke obnove 'Rissho Kosei-kai'. Chiara Lubich,
utemeljiteljica Fokolarina, već je 1981. godine mogla tisućama članova spomenute budističke
udruge govoriti o svome duhovnome iskustvu. Govoreći o zajedničkim točkama između
kršćanskoga života i budističkoga pokreta Rissho Kosei-kai u razgovoru za našu radio
postaju Christina Lee, suodgovorna za Centar za međureligijski dijalog fokolarinskoga
pokreta, rekla je kako su se Chiara Lubich i Nikkyo Niwano 1979. godine upoznali u
Rimu. Chiarina karizma, duhovnost pokreta Fokolarina cilja naročito na jedinstvo,
doprinijeti Isusovoj molitvi „da svi budu jedno“. Nikkyo Niwano, budista, uvjeren
da su svi ljudi pozvani popeti se na Jedino Vozilo – to je budistički izraz, to jest
pozvani smo na jedinu istinu, da smo svi različita tijela ali smo jedno jedino srce
– on je u Chiari pronašao posebni odjek, odmah su se našli u suglasju. Otada je počelo
duboko uzajamno poštovanje, a kad je Chiara dvije godine poslije došla u Tokyo, bila
je pozvana u njihov centar. Zanimljivo je pak da ti budisti žele živjeti svoj budizam
u današnjem japanskome društvu te kako jako žele živjeti samilost. Budući da je naša
duhovnost usredotočena na evanđeosku ljubav, i u tome smo se našli veoma bliski, naročito
u iskustvu življenja ljubavi, suosjećajnosti u svakidašnjem životu – kazala je Christina
Lee. Odgovarajući na upit o stvarnoj suradnji između dva pokreta rekla je kako
se ona može vidjeti u poruci koju je sadašnji vođa pokreta Nichio Niwano uputio prigodom
jedne obljetnice našega pokreta: Gdje smo god otišli, bili smo prihvaćeni kao u obitelji.
Kada vidim osmjeh Fokolarina, koji zagrijava srce, sjetim se osmjeha naših članova
koji nas čini braćom i sestrama. Ta se dakle veza ne smije prekinuti, nego mora biti
vječna – stoji u njegovoj poruci. Pada mi na um jedna rečenica Ivana Pavla II. koju
je izrekao u Asizu pred predstavnicima raznih kršćanskih Crkvi i raznih religija:
„Hodočastimo zajedno, idemo zajedno prateći jedni druge, prema cilju koji je Bog odredio“.
To mi se čini da je dijalog koji uistinu živimo, čak više od dijaloga oni, naši budisti,
osjećaju da sve više postaju obitelj u kojoj ima jako puno uzajamnoga povjerenja,
puno uzajamne ljubavi i dođe mi da pomislim: zaista se pratimo, na ovome hodočašću,
prema Ljubavi, prema Bogu – rekla je Lee. Na upit što je Maria Voce rekla budistima
u Japanu, rekla je kako je potvrdila iskustvo iz protekli 30 godina: uzajamno obećanje,
gotovo uzajamni savez da još povezaniji idemo naprijed. Predsjednik budističke udruge
također je rekao: „Vi koji imate ljubav, jedinstvo kao središnju točku vaše duhovnosti,
i mi budisti koji imamo ovu samilost i potom pojam Jedinog Vozila, ako se ujedinimo
bit će to veliki doprinos čitavome svijetu“. A na upit što njihov dijalog može reći
Crkvi i svijetu, rekla je kako je on znak velike nade u ono što bi moglo nastati,
naročito ako mi kršćani budemo unosili evanđeosku ljubav u svaki oblik dijaloga i
suradnje. Naš dijalog može ohrabriti i dati nadu svijetu očitujući da razlike između
religija, ako ih se s ljubavlju prihvaća, mogu postati moć i velika prigoda – zaključila
je Christina Lee.