Na skupu V. kolokvij u Rimu, organiziran pod pokroviteljstvom zajednice Emmanuele
i sveučilišnim zavodom 'Pierre Goursat' u suradnji s Papinskim zavodom 'Redemptor
Hominis' koji se od 25. do 27. siječnja održavao na temu 'Svećenici i laici u poslanju'
kardinal Stanisław Ryłko, predsjednik Papinskoga vijeća za laike, predstavio je novi
„oblik suradnje“ između svećenika i laika, prema kojemu „svećenici trebaju priznati
vlastiti identitet vjernika laika i vrjednovati njihovo poslanje u Crkvi i svijetu,
čuvajući se od nepovjerenja prema njima, od očinskih i autoritarnih držanja u upravljanju
župskim zajednicama, kao i od lažne promocije laikata koja se, ne poštujući posebnost
njihova poziva, može pretvoriti u nemar i odricanje od vlastitih pastoralnih obveza
prema kršćanskoj zajednici. Ovaj novi oblik – dodao je kardinal – zahtijeva od
laika osim savjesti o vlastitoj suodgovornosti i potrebnome sudjelovanju u životu
i poslanju Crkve i živi osjećaj crkvenoga pripadništva, oslobođen od ravnodušnosti
ili pretjeranog bavljenja nutarnjim crkvenim stvarima na štetu poslanja, kao i od
opasne zamke izvjesnog neprijateljskog mentaliteta prema crkvenoj instituciji, zatrovanog
svjetovnom logikom borbe za vlašću, te agresivnoga i osporavajućeg sektašenja obzirom
na crkveno učiteljstvo – upozorio je kardinal Ryłko. Odlučujući čimbenik za misionarsko
buđenje cijeloga Božjeg puka u svijetu u kojem se širi laicizam i novo poganstvo,
a gdje je Bog sve više 'Veliki Isključenik', je novi oblik suradnje između svećenika
i laika pokrenut II. vatikanskim saborom, koji još izgleda kao nedostižan i pravi
izazov za prihvaćanje – primijetio je kardinal. Svatko mora obavljati svoju dužnost:
svećenici i laici. Zadivljujući procvat crkvenih pokreta i novih zajednica u Crkvi
u naše vrijeme pobuđuje veliku nadu, on je također plod Sabora – pojasnio je kardinal
ističući kako „među samim utemeljiteljima, uostalom ima laika (muškaraca i žena),
također svećenika, redovnika i redovnica. U ovim trenutcima – dodao je – sve više
dolazi do izražaja zajedničko 'MI' koje postaje „pedagoški put 'zajedno' učinjen,
a u koji se svi osjećaju uključeni i pozvani, uključujući svećenike. Crkveni pokreti
i nove zajednice stoga su postali istinske kovačnice 'novoga načina' suradnje između
pastira i laika u službi evanđeoskoga poslanja Crkve. Prvi svećenik mora shvatiti
i tumačiti novost tih 'karizmatskih darova' osluškujući ono što Duh danas govori Crkvi.
Pokrete ne treba smatrati pastoralnim problemom, nego kao veliku prigodu, dragocjen
izvor obnove naših župskih zajednica – ustvrdio je kardinal. Udruge i crkveni pokreti
mogu biti životna jezgra župa u kojima djeluju, taj vidik je posebice „istinit za
gradske župe koje se, nerijetko rasprostrte na jako širokome teritoriju, sučeljavaju
s opasnošću anonimnosti, koju se uspješno može suzbijati strukturom malih kršćanskih
zajednica koje snažno žive vjeru. One nisu u suparništvu sa župom, još su manje njezina
inačica. One radije predstavljaju pastoralnu mogućnost koju treba prihvatiti. Jer
svaka sredina u kojoj se oblikuju 'odrasli' kršćani, svjesni svoga kršćanskoga poziva
i poslanja, služi Crkvi i župi. Crkva dakle od svojih službenika očekuje osjetljivost,
otvaranje i srdačan prihvat tih novih stvarnosti koje donose u život brojnih kršćanskih
zajednica prave blagoslovljene plodove obraćenja, svetosti i poslanja – istaknuo je
kardinal Ryłko. Govoreći pak o ustroju laičkih crkvenih pokreta rekao je kako njihovo
čisto laičko obilježje ne potiskuje potrebu da među njima bude svećenik. Svećenička
nazočnost nije njihova klerikalizacija,– uvijek nadahnuta iskrenom pastoralnom ljubavlju
– nego služba vršena s punim poštivanjem slobode udruživanja vjernika laika i karizme
svake okupljajuće stvarnosti. Crkvenim pokretima i novim zajednicama potrebno je dakle
„mudro, pozorno i očinsko pastirsko praćenje“. Riječ je o zahtjevnome i jako osjetljivom
poslanju, za koje se svaki svećenik mora prikladno pripremiti, bez obzira na činjenicu
njegove stvarne pripadnosti jednome ili drugom pokretu. Kardinal je uvjeren da je
Svećenička godina „izvrsna prigoda za svećenike da osluškuju to što Duh Sveti govori
Crkvi pomoću karizmatičnih darova.“ Umornim i obeshrabrenim kršćanima te brojnim kršćanskim
autoreferencijalnim zajednicama koje se brinu samo o sebi, pokreti upućuju izazov
odvažne Crkve okrenute prema novim granicama evangelizacije. U ovome našem vremenu,
Crkva se doista treba otvoriti toj novini koja se rađa iz Duha – zaključio je kardinal
Ryłko.