Završena molitvena osmina za jedinstvo kršćana

Papa Benedikt XVI. je u rimskoj bazilici 'Sveti Pavao izvan Zidina', danas, na liturgijski spomen Obraćenja svetoga Pavla, s početkom u 17. sati i trideset minuta predvođenjem Druge večernje zaključio ovogodišnju molitvenu osminu za jedinstvo kršćana. Na Večernjoj su sudjelovali predstavnici drugih Crkvi i crkvenih zajednica nazočnih u Rimu.
Govoreći o odvijanju molitvene osmine za jedinstvo kršćana u bazilici svetoga Pavla izvan Zidina opat bazilike Edmund Power rekao je kako svake godine tijekom molitve osmine mole s nekom katoličkom skupinom, ili nekom skupinom druge kršćanske tradicije. Ove smo godine molili s Evangeličkom luteranskom crkvom i pravoslavnima iz župe svetoga Teodora. Svaku se dakle večer molilo za jedinstvo kršćana. Sveti Otac uvijek naglašava pitanja ekumenizma, a čini mi se da je vrhunac molitvene osmine Obraćenje svetoga Pavla, kada je on otkrio istinsko značenje života, Krista umrloga i uskrslog, da je u Kristu jedinstvu – rekao je opat.
Govoreći o privrženosti benediktinaca dijalogu, rekao je kako ona dolazi od svetoga Pavla, apostola naroda, koji je propovijedao u cijelome svijetu. On je apostol naroda. To je njegovo otvaranje, po mome mišljenju, učinilo da je on simbol posebice povezan s pokretom za jedinstvo kršćana. Osim toga imamo raznih tema u njegovoj teologiji. Primjerice, u poslanici Korinćanima govori o jedinstvu na razne načine. U izvjesnome smislu, teologija ekumenizma temelji se upravo na poslanicama apostola Pavla. To je važan čimbenik, jer je upravo ovo mjesto svetoga Pavla izvan Zidina u posljednjim godinama postalo posebno povezano s djelom i molitvom za jedinstvo kršćana – ustvrdio je opat.
A na upit kako razvijaju ekumenizam, rekao je kako u njihovu Pravilu postoje dva važna vidika redovničkoga života. Naš benediktinski život je kontemplativan, zasniva se na kontemplaciji i razmišljanju Božje riječi. Svjesni smo kako svi oni koji vjeruju u Krista mogu prihvatiti Božju riječ, dok Euharistiju, nažalost, kao sakramentsko slavlje, svi ne shvaćaju na isti način. Ona dakle nažalost još nije stjecište zajedništva, ali Riječ može biti. Drugi pak vidik je gostoljubivost, jer u monaškom životu uvijek nastojimo usavršiti način prihvata, čak i u svome načinu života – zaključio je opat Power.