Ljubav i svjetlo dvije su riječi koje su se tijekom božićnih slavlja neprestano ponavljale
u homilijama i nagovorima pape Benedikta XVI. Od Polnoćke do Bogojavljenja, Papa je
vjernicima govorio o veličini Boga koji je postao Dijete. Nas je također pozvao da
postanemo maleni, ponizni kako bismo u svoje srce prihvatili Gospodinovo svjetlo. Na
Božić slavimo moć Djeteta koje svojim svjetlom ljubavi obasjava cijelo čovječanstvo.
Na Polnoćki, Papa je pozvao današnjeg čovjeka da toj ljubavi oslobodi prostora, da
primi Boga, da se požuri poput pastira na putu prema Betlehemu. Bog je važan, apsolutno
najvažnija stvarnost u našemu životu. Pastiri nas upravo uče taj prioritet. Od njih
želimo naučiti ne dopustiti da nas drobe sve žurne svagdanje stvari. Od njih želimo
naučiti nutarnju slobodu da u drugi plan stavimo druge brige – bez obzira koliko bile
važne – da se približimo Bogu, da mu omogućimo ući u naš život i u naše vrijeme –
kazao je Benedikt XVI. u homiliji na Polnoćku. U božićnoj smo noći – kako je rekao
– nazočni izvanrednoj novosti Riječi koja je u malome nemoćnom djetetu postala tijelo.
Božji znak, koji je dan pastirima i nama, nije uzbuđujuće čudo. Božji znak je njegova
poniznost. Božji znak je da On biva malen, biva dijete; dopušta da ga dotaknemo a
zahtijeva našu ljubav. Koliko bismo mi ljudi željeli drugačiji, veličanstven, nepobitan
znak moći Božje i njegove veličine. No, njegov znak nas poziva na vjeru i ljubav,
a ujedno nam daje nadu: takav je Bog – istaknuo je Sveti Otac. Dan kasnije, u božićnoj
poruci, Papa naglašava svjetlost koja dolazi iz Betlehemske špilje, svjetlo nade koje
rastjeruje tamu. Svjetlost prvog Božića je bila kao zapaljena vatra u noći. Svuda
naokolo bijaše tama, dok je u špilji sjala prava svjetlost 'koja obasjava svakog čovjeka'
(Iv 1,9). A ipak se sve zbilo u jednostavnosti i skrovitosti, sukladno Božjem djelovanju
u cijeloj povijesti spasenja. Bog voli zapaliti ograničena svjetla da potom rasvijetli
široki obzor – kazao je Papa u Božićnoj poruci. Tu ljubav, to Dijete – potvrdio
je Papa – Crkva ne zadržava za sebe već ga nudi svima koji ga traže iskrenim srcem.
Na liturgijski spomen svetoga Stjepana, prvomučenika, podsjeća da Dijete, koje cvili
u štalici, od nas traži da smjelo svjedočimo evanđelje, čak po cijenu života. Dan
kasnije, na blagdan Svete obitelji, Papa ističe pak, kako s Isusovim rođenjem, ljudska
obitelj postaje Božja slika. Bog-ljubav je promijenio tijek ljudske povijesti. S utjelovljenjem
Božjeg Sina vječnost je ušla u vrijeme a ljudska se povijest otvorila ispunjenju u
Božjoj apsolutnosti. Vrijeme je bilo – takoreći „dotaknuto“ Kristom, Božjim i Marijinim
Sinom, od Njega je primilo nova i iznenađujuća značenja: postalo je vrijeme spasenja
i milosti – ustvrdio je Sveti Otac u homiliji Prve večernje za svetkovinu Bogorodice.
Marija je prva – rekao je Papa 1. siječnja, na svetkovinu Bogorodice – koja je
vidjela lice Boga, „koji je postao čovjek u malome plodu njezine utrobe“. Majka ima
sasvim poseban, jedinstven i na neki način isključivi odnos s netom rođenim sinom.
Prvo lice koje dijete vidi jest majčino lice, a taj je pogled odlučan za njegov odnos
sa životom, sa samim sobom, s drugima i s Bogom, odlučan je i za to da on može postati
„Sin mira“ – ustvrdio je Benedikt XVI. Poniznost Marijina i Mudraca, koji se u
štalici klanjaju Djetetu nakon dugog putovanja tražeći istinu. Danas nedostaje, na
svetkovinu Bogojavljenja – upozorio je Papa – evanđeoska sposobnost da u srcu budemo
djeca, da se divimo i da iziđemo iz sebe kako bi se zaputili putem koji pokazuje zvijezda,
Božjim putem. U konačnici, nedostaje istinska poniznost, koja se zna podložiti onome
što je veće, ali i istinska smjelost koja vodi do vjerovanja u ono što je zaista veliko,
premda se očituje u nemoćnome Djetetu. (…) Želimo, dakle, od Njega tražiti da nam
dadne mudro i nevino srce, koje nam omogućuje vidjeti zvijezdu njegova milosrđa, da
se uputimo njegovim putem, da ga nađemo i da budemo ispunjeni velikom svjetlošću i
istinskom radošću koje je on donio na ovaj svijet – kazao je Papa u homiliji na Bogojavljenje.