Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji - 10. siječnja 2010.
Papa Benedikt XVI. se u jučerašnjem nagovoru prije molitve Anđeoskog pozdravljenja
osvrnuo na liturgijska čitanja svetkovine Krštenja Gospodinova i istaknuo da je Bog
rođen zato da bismo se mi mogli ponovno roditi. Draga braćo i sestre, jutros tijekom
mise slavljene u Sikstinskoj kapeli podijelio sam sakrament krštenja nekoliko novorođenčadi.
Taj je običaj vezan uz blagdan Krštenja Gospodinova, kojim se zaključuje liturgijsko
vrijeme Božića. Krštenje vrlo dobro upućuje na opće značenje božićnih blagdana, u
kojima tema postajanja djece Božje zahvaljujući dolasku jedinorođenoga Sina u našem
čovještvu predstavlja dominantnu sastavnicu. On je postao čovjekom da bismo mi mogli
postati djeca Božja. Bog je rođen zato da bismo se mi mogli ponovno roditi kazao je
Sveti Otac. Ta se shvaćanja neprestano vraćaju u božićnim liturgijskim tekstovima
i predstavljaju poticajan motiv razmišljanja i nade. Tu mislimo na ono što sveti Pavao
piše Galaćanima: "A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen,
Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo" (Gal 4,4-5), odnosno,
još, sveti Ivan u Proslovu svoga Evanđelja: "A onima koji ga primiše podade moć da
postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime" (Iv 1,12). To čudesno otajstvo
koje je naše "drugo rođenje" – ponovno rođenje ljudskog bića "odozgor", od Boga –
ostvaruje se i sažima u sakramentskom znaku krštenja. S tim sakramentom čovjek postaje
stvarno sin, sin Božji. Od tada, svrha se njegova života sastoji u tome da dostiže
na slobodan i svjestan način ono što je od početka čovjekovo određenje. "Postani to
što jesi" – predstavlja osnovno odgojno polazište osobe otkupljene milošću. To polazište
ima mnoge sličnosti s ljudskim rastom, gdje odnos roditelja s djecom prolazi, putem
odvajanja i krize, od potpune ovisnosti do svijesti o sinovstvu, do zahvalnosti za
dar primljenog života i do zrelosti i sposobnosti darovati život. Rođen iz krštenja
na novi život, i kršćanin započinje svoj put rasta u vjeri koji će ga dovesti do toga
da svjesno zaziva Boga kao "Boga - Oca", da mu se obraća sa zahvalnošću i živi radost
sinovstva – istaknuo je Papa. Od krštenja proizlazi također jedan model društva:
model bratstva. Bratstvo se ne može uspostaviti pomoću neke ideologije, još ga manje
može narediti neka uspostavljena vlast. Da bi ljudi se prepoznali međusobno braćom
nužno je da posjeduju poniznu ali duboku svijest o tome da su djeca istoga nebeskog
Oca. Kao kršćane, zahvaljujući Duhu Svetom primljenom na krštenju, zapao nas je dar
i obaveza da živimo kao djeca Božja i kao braća, da bismo bili "kvasac" novoga, solidarnog
čovječanstva, u kojem vladaju mir i nada. Neka nam u tome pomogne svijest da, osim
Oca nebeskog, imamo i majku, Crkvu, čiji je neprolazni uzor Djevica Marija. Njoj povjerimo
novokrštenu djecu i njihove obitelji i molimo za sve tu radost da se svakoga dana
ponovno rađaju "odozgor", od Božje ljubavi, koja nas čini njegovom djecom i braćom
međusobno ovim je riječima završio svoj podnevni susret Benedikt XVI., a poslije
molitve Anđeo Gospodnji upozorio je na težak položaj imigranata i kršćana koji trpe
progone i nasilja od strane drugih u raznim dijelovima svijeta. Dva su događaja,
na poseban način, privukla moju pažnju ovih dana: slučaj položaja imigranata, koji
traže bolji život u zemljama koje ih, iz različitih razloga, trebaju, i sukobe, u
raznim dijelovima svijeta, u kojima su kršćani izloženi, katkad silovitim, napadima.
Treba poći od srži problema! Potrebno je ponovno krenuti od značenja osobe! Imigrant
je ljudsko biće, različito po provenijenciji, kulturi i tradicijama, ali je osoba
koju treba poštivati, s njezinim pravima i dužnostima, napose, na polju rada, gdje
se lako javljaju napasti izrabljivanja, ali također na području konkretnih životnih
prilika. Nasilje ne smije nikada biti ni za koga put za rješavanje teškoća. Posrijedi
je u prvom redu problem ljudskih odnosa! Pozivam da se pogleda lice drugoga i otkrije
da on ima dušu, povijest i život: on je osoba i Bog ga ljubi kako ga ljubi. Slična
razmišljanja vrijede i za čovjeka kao pripadnika određene vjeroispovijesti. Nasilje
prema kršćanima u nekim zemljama pobudilo je kod mnogih zgražanje, također zato jer
je izbilo u najsvetijim danima kršćanske tradicije. Potrebno je da i političke i vjerske
institucije ispune – to ponavljam – svoje zadaće. Ne može biti nasilja u Božje ime,
niti se smije misliti da se Boga časti vrijeđanjem dostojanstva i slobode svojih bližnjih
kazao je na kraju podnevnog susreta Sveti Otac.